ZNA SE!
piše: Emil Cipar
Hrvatska zemlja znanja… Mi pripadamo Europi odavno… Mi smo izmislili demokraciju…
Ovakve i slične parole čuli smo često. Bile su to izjave političara, naslovi i teme u medijima… Tko će s nama, gdje nam je kraj?
U zadnje vrijeme mediji i narod preplavljeni drugim temama i naslovima: Pljačka državne imovine …provalio u ljekarnu zbog dječje hrane …sinovi saborskog zastupnika HDZ-a pretukli policajaca …novo rekordno inozemno zaduženje…
Ispadne da Hrvati ne mogu bez patosa bez ushićenja i depresije, kao da između tih antipodova ne postoji život, kao da nikakvog smisla za realnost nemamo, kao da nismo u stanju shvatiti u kakvom svijetu živimo i gdje nam je tu mjesto.
Krivaca za takvo stanje ima prividno dovoljno. Ali nekako teško naći dokaze za njihovu krivnju. Mislim …teško naći valjane dokaze, kojima bi ih mogli kazniti i zauvijek odstraniti.
Prvi i univerzalni krivci, koji svakome odmah padnu na pamet su Jugoslavija i socijalizam. Međutim, ti krivci ne postoje već dvadeset godina, mrtvi su i ne možeš ih privesti Sudu pravde.
Posipanje pepelom po glavi nije neka osobina u Hrvata. Umjesto pogledati u ogledalo, mi uporno izmišljamo neprijatelje i ganjamo uvijek drugu krmaču kroz selo.
Za sve to vrijeme, glavni krivac je među nama, postao bahat i siguran, čak se više i ne krije.
Već tri godine živim u Hrvatskoj. Prije toga sam živjeo 35 godina u Njemačkoj, bio dio društva, onoliko koliko je to jednom uljezu bilo dopušteno. Iako sam imao ograničene mogućnosti djelovanja, bez prava glasa i bez mogućnosti sudjelovanja u donošenju odluka, ipak sam osjećao suodgovornost za kreiranje zajedničke budućnosti.
U Njemačkoj je civilno društvo dobro razvijeno. Taj razvoj civilnog društva kod Nijemaca, počeo je krajem 60-tih. Demokracija može funkcionirati samo u društvima u kojim je individualna svijest visoko razvijena.
Individualna svijest kod Hrvata nikada nije niti postojala. A civilno drušvo jest temelj svake demokracije. Bez njega je svaka demokracija operetna predstava.
Glavni krivac za sve zlo, koje nas je zadesilo je upravo nedostatak individualne svijesti kod Hrvata. Ako pri traženju krivca pođeš od sebe i pitaš se šta sam ja tu mogao učiniti, ubrzo ćeš upoznati pravoga krivca.
Da ne bi sve izgledalo općenito, pojasnit ću to na jednom konkretnom primjeru iz Hrvatske, iz županije u kojoj živim. Sinovi saborskog zastupnika iz Nove Gradiške, Mate Bilonjića istukli policajca, koji je bio na dužnosti. Događa se da omladina pod utjecajem alkohola počini gluposti, nije od toga oslobođeno nijedno društvo. Ali takve stvari se sankcioniraju. Ostavimo sada sudove, koji nisu jedini odgovorni za rješavanje takvih slučajeva. Ugrožena je demokracija, a ona bi nam trebala biti zvijezda vodilja.
U Njemačkoj bi taj slučaj bio shvaćen, kao udar na individualnu svijest i snagu civilnog društva. Narodni poslanik bi bio prisiljen pojasniti svoju ulogu u njemu, svoju odgovornost prema narodu i prema stranci kojoj pripada.
Daleko od toga u Hrvatskoj. Otac nasilnih mladića traži kolektivnog krivca iza kojega bi se mogao skriti. I njegove grotekstne izjave nalaze mjesta na stupcima medija. On je pronašao kolektivne krivce u protivničkoj stranci, u bosanskom podrijetlu, u njegovom angažmanu za pravdu… Štiti ga njegova stranka, kojoj bi u jednoj civiliziranoj zemlji bilo najviše stalo da sačuva njen ugled i povjerenje, pogotovo jer su i sinovi članovi iste.
Sinovi su evidentirani nasilnici …nije to prvi puta da prave izgrede. To bi u svakoj civiliziranoj zemlji bilo dovoljno za isključivanje iz bilo koje stranke. Ali u HDZ-u su to očito poželjne kvalifikacije.
I sada pitamo se …pa gdje je tu moja krivnja. Šta ja mogu učiniti da se tako što više ne dogodi.
A stvar je sasvim jednostavna. Hoćeš-nećeš moraš priznati da smo toga saborskog zastupnika izabrali MI. Istina, nismo mu dali ovlasti za bahato ponašanje njegovih sinova i za njegovo blaćenje drugih. Ali MI smo izabrali stranku na čijoj je listi bio i on. I izbora će biti opet. Hoće li nakon njih biti moguće i ovakve pojave, ovisi samo o našem shvaćanju demokracije. Za ovaj slučaj u Novoj Gradiški i za sva druga zla …krivi smo mi.
Ne izići na izbore ne oslobađa od krivnje. To je još veći grijeh. Izlazak na izbore jest i dužnost prema osobnoj savjesti. Možeš nekom dati glas, ali i možeš izraziti svoje nezadovoljstvo postojećim stanjem na taj način da učiniš listić nevažećim. Ako ne izađeš na izbore znači da si zadovoljan postojećim stanjem u državi …da ne želiš promjene. Ako je tako …to je tvoja stvar i imaš pravo na takvo ponašanje. Samo …računi za počinjene greške stižu tebi na naplatu. Ti moraš platiti harač i tvoji potomci će morati vratiti ogromno inozemno zaduženje, koje ti nisi niti pokušao spriječiti.
Za kraj ću citirati srpskog kantautora Đorđa Balaševića, koji je ovo isto rekao već početkom 90-tih. Rekao je to u vrijeme, kada su nama pojašnjavali da su Srbi krivci za sve i rekao je to na način kako to kantautori inače govore …kroz pjesmu:
O nisu krivci primitivci što su pokupili mast
korov nikne digod stigne, ma svaka njima čast
Krivi smo mi
Otkud svi ti paraziti što su nam zagustili
nemoj stari moj, krivi smo mi što smo ih pustili
Jebiga Đorđe! To što si ti shvatio davno …mi nismo ni danas. I ako jesmo …teško nam je priznati da je jedan Srbin dalekovidniji od nas i zbog toga što smo mi …da prostiš …država znanja. Nama su tako rekli.
ZNA SE!