“Inačica žene – Marina”, autorice Marice Žanetić Malenica
Zagreb/ U Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu 10. veljače je predstavljena zbirka kratkih priča „Inačice žene – Marina“ splitske autorice i suradnice HGB Marice Žanetić Malenica.
Nakon Splita, Vele Luke, Supetra i Korčule ovo je bila peta promocija knjige koja kroz 21 priču govori o raznim tipovima žena, inačicama koje povezuje zajedničko ime, o muško-ženskim odnosima i usamljenosti, sve raširenijoj bolesti.
Nakladnik knjige je GK „Ivan Vidali“ Korčula, urednica Ružica Gašperov, a dizajnerica naslovnice Dona Tomić. U predstavljanju knjige sudjelovale su Ivana Lulić (moderatorica), Tihana Malenica Bilandžija, psihologinja i autorica. Glazbene gošće bile su Elma Burnić i Ani Vuletić.
O knjizi:
„Zbirku priča ‘Inačice žene – Marina’ nastanjuju žene istog imena čiji su životi svaki različit na svoj način. Priče su to o usamljenosti, pokušajima da se iziđe iz sigurnih ali sputavajućih okvira svakodnevice, priče o uspjehu i gubitku, padu i ustajanju, jednom riječju – priče o životu.
Marine su žene koje rađaju željenu djecu, žene koje rađaju neželjenu djecu i žene koje ne mogu roditi djecu. One su žrtve zlostavljačâ i preljubnikâ, one sanjaju da su ih ubile ili ih hladnokrvno ubijaju brižno pripremljenim pićem. One su ostavljene žene, ali i žene koje ostavljaju, žene koje u poznim godinama pronalaze ljubav, žene koje se ne mire s ostajanjem u lošim vezama, ustajalim brakovima i s tuđim mišljenjima da je “prava žena” samo ona koja kuha, čisti i tetoši… Zbirka je ovo s puno duše, puno duhovitosti i, ne najmanje važno, prštavog velaluškog humora. Marine su žene koje ne odustaju od snova. One, poput Amazonki, svoje živote kroje po svojoj želji i po svojoj mjeri.“
(Ružica Gašperov, urednica)
„… Sve ove Marine iz priča jake su žene, samostalne, samosvjesne, neke čak i opasne, ali osuda nije u nadležnosti autorice, a ni u mojoj. Djevojaštvo, zrelost i pozna dob, snovi, traumatična iskustava, samoća udvoje, čisti užitak u spolnosti… sve je tu.
Svakoj Marini suprotstavljen je različit arhetip muškarca, često s očekivanjima kao reliktima prošlih vremena i nespremnošću pojedine inačice žene da živi u tim vremenima ili u zadanim okolnostima. Marine su žene od krvi i mesa kojima ništa ljudsko nije strano, žene koje više ne pristaju biti objekt, same po vlastitom izboru ili željne ljubavi, za njom u potrazi, okrenute užitcima koji su im dugo izmicali zbog svega što su kao žene, po nepisanim pravilima, morale odraditi.
Sve kroz smijeh, između redova, autorica razumije one koje su uzde života uzele u svoje ruke i ne znajući koliku cijenu će platiti za to, dijeli sreću sa sretnima, suosjeća s manje sretnima i usamljenima. Ona izražava stav da nam je svima potrebna ljubav, i duhovna i tjelesna, da postoji i ona koja ne staje u standardne društvene okvire i da su godine samo broj kad je ljubav u pitanju, a jasnoćom pripovijedanja ukazuje na to kako komplicirane živote treba svesti na praktičnije oblike.“
(Anđelka Korčulanić, pjesnikinja i spisateljica)
„…Većina protagonistica su žene u zrelim godinama, prokušane u raznim vezama i brakovima – što kao udovice što kao razvedene, s djecom riješenog životnog pitanja, tj. žene na svojevrsnom novom početku. One su već odradile svoje društvom nametnute uloge majke, kuharice, spremačice i tješiteljice – sada prepuštene životu kako ga same sebi oblikuju…
Jedna od izraženijih tema je samoća – koju osjećaju sve Marine (bilo da su zaista same ili u vezama) i nastojanje da joj se umakne. Međutim, autorica na nekoliko mjesta pokazuje da samoća ne znači nužno i tuga…
Ova zbirka je utjeha i poticaj za sve žene u zrelim godinama koje od života traže nešto više nego što im je dosad pružio i snažna poruka mlađima koje tek kreću u svijet zahtjevnih odnosa, uloga i kompromisa: osobni integritet i stav koji žene imaju same prema sebi diktira ono kako ih vidi svijet.
Kroz sudbine svih Marina iščitavamo na kraju snažnu poruku: same smo sebi najstroži suci, najveća prepreka i najveći izvor nadahnuća.“
(Andrea Šeparović, prof.)