”SPLIT PRIDE 2012”: IZJAVA TRI KRŠĆANSKE CRKVE GRADA SPLITA
Ponukani aktualnim zbivanjima uoči drugog ”Split Pridea”, a oslanjajući se na autoritet Biblije, kao doprinos javnoj raspravi o pravima LGBT-zajednice, izjavljujemo sljedeće:
1. ”Ako bi muškarac legao s muškarcem kao što se lijega sa ženom, obojica bi počinili odvratno djelo.” (Levitski zakonik 20:13)
Homoseksualnost je grijeh, bez obzira što u svezi toga mislila ili osjećala manjina ili većina u nekom društvu i bez obzira kakva politička klima prevladavala u nekom povijesnom trenutku. Istina ne ovisi o broju pristalica ili protivnika spomenute pojave. Ne ovisi ni o odlukama pojedinih psihijatrijskih društava, kao što ne ovisi ni o ‘smjernicama’ pojedinih medija.
2. ”U posljednje će doba nastati teška vremena, jer će ljudi biti samoživi, lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobra, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga…” (2 Timoteju 4:1-4)
Homoseksualnost, iako vrlo ozbiljan, tek je jedan među mnogim oblicima zastranjenja. Pred Bogom je svaki čovjek grješan, a različiti simptomi takvog stanja posljedice su (i plodovi) života odvojenog od Njega. Ljudi, bili oni ateisti ili pak ‘deklarirani vjernici’, a koji su, među ostalim, puni gorčine i mržnje prema drugome te mu žele (učiniti) neko zlo, također su zarobljeni grijehom i duhovno su bolesni pred Bogom.
3. ”I ostade sam Isus sa ženom koja bijaše stala ispred sviju, te se uspravi pa je upita: ‘Ženo, gdje su? Nitko te ne osudi?’ ‘Nitko, Gospodine’, odgovori ona. ‘Ni ja te ne osuđujem. Idi i od sada ne griješi više”, reče joj Isus.” (Ivan 8:9-11)
Isus ne osuđuje čovjeka, ali osuđuje grijeh. To je velika razlika. A ključna razlika između njega i farizeja je u tome što farizeji gledaju kako da osude i kamenuju prijestupnike, a Isus gleda iskazati milost i oprost onima koji priznaju svoj grijeh, svoja lutanja, svoju prazninu, zablude i svoju nemoć da se izbave iz stanja koje ih, zapravo, razara kao ljude stvorene za nešto mnogo više i mnogo bolje.
4. ”Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti…”(Matej 11:28)
”Ja sam Put i Istina i Život’, reče mu Isus…” (Ivan 14:6)
Mnogi su danas umorni i opterećeni. No, tu se ne radi samo o tjelesnom umoru i opterećenju. Ljudi s homoseksualnom praksom, doista su i s razlogom opterećeni i nemirni, ali ne toliko zbog neshvaćanja i straha od okoline, koliko zbog dublje povrijeđenosti i (pod)svjesnosti o svojoj seksualnosti, tj. načinu života kao pogrešnom putu ka ispunjenju duše… I sami smo na razne načine živjeli daleko od Boga. Ipak, u nekom smo Mu trenutku otvorili srce, opterećeno grijehom i raznim bolima te iskusili Njegov mir i dobrotu, a ne osudu. Vjerujemo da je Isus Krist taj koji donosi istinsku ljubav, odmor i slobodu u život svakog koji traži i želi Istinu…
5. ”Isus im odvrati: ‘Zaista, zaista, kažem Vam, prije nego je Abraham bio, Ja Jesam.
Tada digoše kamenje da ga bace na njega…” (Ivan 8:58)
Isusa su razapeli jer se smatrao Bogom. Reći da je bio samo dobar čovjek ili dobar prorok, uistinu je pogrešno. Za onoga tko se smatra Bogom, a to nije, treba (blago) reći da je ‘redikul’ ili duševno poremećena osoba, ali nikako da je čovjek kojeg vrijedi slijediti. Na koncu, svaki čovjek koji ne vjeruje da je Isus Bog, ima (ne)svjesni bunt protiv Njega i Njegove riječi. Zato je razumljivo da se na Njega, s različitih strana, i ovih dana podiže kamenje različitih vrsta.
Jer kad bi se Njega uspjelo smjestiti ‘u ormar’, onda bi bal zaslijepljenih mogao nesmetano i ponosno slaviti osvajanje novih prava na širokom putu koji vodi u propast. To je onda, uistinu, stvar lošeg izbora, ali i lukavosti ‘zmije’ koja i danas milo zbori: ”Zar vam je Bog rekao…?”
Danijel Mršić, pastor Evanđeoske crkve ‘Radosna vijest´
Uwe Muller, voditelj Kršćanske zajednice
Dražen Radman, pastor Baptističke crkve – Split
Split, 6. lipnja 2012.
1. ”Ako bi muškarac legao s muškarcem kao što se lijega sa ženom, obojica bi počinili odvratno djelo.” (Levitski zakonik 20:13)