Zvjezdana Čagalj
Ja jesam sama
I često u svom điru,
Moji su svjetlo i tama,
Pustite me na miru!
.
Ja jesam u svom filmu,
Moje su ruke u oblaku,
Nisam u ničijem timu,
Ne mijenjam ni ćud ni dlaku!
Ja jesam žena vučica
Pitom obronak divlje planine,
Vjetru sam vjerna družica,
Prijevod tvoje i moje tišine.
Jučer sam ubrala oblak
Na nebu prepunom kapi,
Hvatala mjesecu korak,
Gledala suzu dok hlapi.
Danas tek gazim šikarom
Gustom i punom kukolja,
Obraslom mojim nemarom
Dok sam se trudila bit bolja.
Sutra ću, kunem se svojoj nemoći,
Uzeti nemire u posustale ruke,
Nježno ih na grudi poleći
I čuvati od nove muke.
I kada se opet sastavim
U bistrom i živom viru,
Znat ću kako da nastavim
Ako me pustite na miru!