Marica Žanetić Malenica
koliko je mene otprije u ovoj meni sadašnjoj
i kako znati jesam li još uvijek ta ista
ili sve pliće dišem u nekoj nepoznatoj ženi?
djevojčice svojega imena i ne sjećam se više
ni nadobudne djevojke što bi vid vratila
Božici pravde i Gordijev čvor rasplitala
dan skrila od noći, Sunce od oblaka
sada neka drukčija žena drukčije dane živi
s pitanjem koliko u njoj još mene ima
one mlade u ovoj vremešnoj
koja sve češće prebire po sjećanjima
i od njih vješto
zlatnu leguru mijesi
od ljubavi i sjete