Miljenka Koštro
U nekom trenu opaziš je
zarobljenu u kapima kiše
u buđenju novog dana
u drugom ćutiš njezin blagi glas
a na nekim mjestima strpljivo je čekaš
i ne dočekaš
uvene kao jesenji list
ili odšeta
Mora da ima nevidljive nogice
Ima i onih dana u kojima je
ne vidiš, ne čuješ, ne dodiruješ
ali i onih kada te mami s više strana
Ako se ne varam, ima je
nosi se u sebi
a ne sa sobom ili na sebi,
ali nema je na veresiju
Teško je čovjeku sretan biti
vrlo teško dok se odvijaju
boksački mečevi između kolovođa
i licemjerje cvjeta na ovom lijepom Planetu