UHO, GRLO, NOŽ …

IZ DRUGIH MEDIJA   …SBplus
KAKVO JE ZDRAVSTVO U HRVATSKOJ
piše: Emil Cipar
BOLJE je biti bogat i zdrav nego bolestan i siromašan. Ova, malo modificirana narodna izreka, spada u red narodnih mudrosti koje moraš prihvatiti onakvima kakve jesu.
Kakvo nam je zdravstvo u Hrvatskoj? Kakvo nam je zdravstvo u Brodu? Gdje stojimo u poređenju sa ostalima?
Sa ostalim gradovima u Hrvatskoj ne mogu uspoređivati, ali mogu usporediti sa jednim gradom u Njemačkoj, točnije sa jednim gradom u njemačkoj državi Sjevernoj Rajni Westfaliji, a grad sa kojim ga mogu usporediti zove se Remscheid i duplo je veći od Slavonskog Broda.
Nažalost, prilično sam stručan u oblasti zdravstva. Istina nisam medicinar, ali pripadam onoj, u zdravstvu najširoj populaciji, a to su pacijenti. A ja sam pacijent sa bogatim iskustvom.

Često puta čujem da je zdravsto na zapadu puno naprednije, stručnije da je pristupnije ljudima sa nižim prihodima i da obvezno zdravsteno osiguranje nudi daleko viši standard. Na žalost to je gotovo uobičajeno mišljenje, pa je zbog toga broj povratnika iz inozemstva neznatan. Sa zdravljem se ne igra, pa se naši ljudi ne odjavljuju niti onda kada većinu vremena provode u Hrvatskoj. Za posjete liječniku putuje se u Njemačku.

Nisam ni bogat ni zdrav, a ipak sam se odlučio za definitivni povratak. Moram priznati da me je zdravstvo najviše zabrinjavalo, jer moji posjeti liječniku su česti.

Četiri godine boravka u Hrvatskoj daju mi pravo, usporediti zdravstene sustave i donijeti ocjenu da je zdravstvo u Hrvatskoj bolje nego u Njemačkoj i da će nakon provedbi trenutnih zdravstvenih reformi u Njemačkoj i u Hrvatskoj, ta ocjena biti još bolja.

Izgleda nemoguće, ali pokušat ću na dva slična primjera pojasniti detaljnije.

Pred Božić 2005. Na osnovu rentgentskog snimka pluća moj kučni liječnik u Njemačkoj je posumnjao na tuberkulozu pluća. Hitno me je uputio specijalisti za plućne bolesti, a ovaj, i ne vidjevši me, još hitnijim postupkom uputio u kliniku za plućne bolesti u susjednom Solingenu. Sve mjere opreza, maska na ustima i nosu, izbjegavanje rukovanja, hitan transport sa sirenom i plavim svjetlom…

Pregledi i labaratorijski nalazi nisu potvrdili prvu dijagnozu. Da sam u kliniku došao tri mjeseca prije, bio bih otpušten nakon deset dana i bio bih zdrav. Ali imao sam peh da je bolnica upravo nabavila novu Siemensovu tehnologiju za bronhoskopiju. Sonda sa kamerom vodi se digitalno do mjesta kojega odredi specijalist.

-Imate sreću da je upravo sada u kući inženjer iz Siemensa i da možemo sumnjivo mjesto ispitati na najmoderniji način. Rrekao mi je, ne bez ponosa, šef odjela.

Dva-tri dana priprema za pregled. U tih dva tri dana napravljena je trodimenzionalna slika mojih bronhija o kojoj je kolega Mazurek pisao u kolumni 3D proizvodnja. U tekstu i teoriji to sve izgleda super, ali da bi se to napravilo potreban je pacijent koji vjeruje da se sve to čini za njegovo dobro.

-Pregled će trajati oko tri sata. Vi nećete primjetiti ništa, dobit ćete narkozu, pojasni mi liječnik specijalist.

U prostoriji u kojoj je bio uređaj upoznah inženjera Siemensa. On mi je ponosno pojasnio detalje, način rada uređaja, mogućnosti koje pruža mikrotehnologija…

-Na osnovu 3D slike sondu vodimo točno na ovo označeno mjesto. Na putu sonda ostavlja digitalne tragove, tako da točno znamo gdje se trenutno nalazi.

Ne znam zašto, nisam bio fasciniran. Ta sonda će putovati kroz MOJE bronhije i u MOM će tijelu biti vođena na osnovu trodimenzionalne slike koja je napravljena nakon tri pregleda na MOJOJ osobi. Možda sam trebao biti ponosan, ali ja na to nisam ni pomišljao.

Prostorija se počela polako puniti spodobama u bijelim mantilima sa važnim izrazima lica. Primih narkozu i isključih se iz svijeta visoko razvijene tehnologije. Kada sam ponovo došao k sebi osjećao sam isrpljenost, a prostorija je bila prazna. Ubrzo me je jedna sestra oslobodi svih priključaka.

-Pregled nažalost nije uspio. Morat ćemo ga ponoviti nakon par dana, reče mi specijalist sliježući ramenima.

Ni u dva slijedeća pokušaja pregledi nisu uspjeli. Negdje je zapelo u području mikrotehnologije. Nakon pet tjedana otpušten sam iz bolnice, iscrpljeniji nego što sam ušao u nju …i prepušten specijalisti u Remscheidu, kojega nisam vidjeo ni nakon četiri posjete njegovoj ordinaciji.  Pregledali su me raznorazni uređaji, komjuteri… High technology …da prostiš! Novi uređaj za bronhoskopiju nije doprinijeo potvrđivanju dijagnoze moje bolesti, ali sam ja, bar se nadam, doprinijeo utvrđivanju njegove boljke. Barem nešto korisno.

Pet mjeseci nakon moje prve posjete specijalisti, moja žena i djeca dobiju od gradske ustanove za javno zdravstvo poziv da se HITNO jave kod njih zbog sumnje da su došli u kontakt s osobom koja je oboljela od tuberkuloze.

Šef službe nije mogao vjerovati da je prošlo stvarno pet mjeseci, ali otpusna pisma iz klinike i par telefonskih razgovora su ga uvjerili.

-Jadna Njemačka! Bio je njegov jedini komentar.

Toga časa ja sam odlučio svojim godinama dati više života umjesto obrnuto. I u Hrvatskoj ljudi nekako žive, nekako se liječe…

Prije nekoliko dana primjetih da se jedna izraslina na licu počela čudno ponašati. Pokažem ju svome liječniku, a ovaj me uputi na specijalistički pregled u ambulantu odjela uho, grlo, nos u brodskoj bolnici. Hitno.
Liječnik specijalist pregleda izraslinu, primjeti još jedno sumnjivo mjesto i predloži hitnu operaciju.

Dok ovo pišem šavovi malo zatežu. Operacija je bila prije dva dana i sve je obavljeno vrlo stručno i vrlo brzo, bez obzira što je vrijeme godišnjih odmora. Improviziralo se. I bez obzira što je brodska bolnica medicinsko-tehnički slabije opremljena od sličnih u Njemačkoj. Ljudi su ti koji čine jedan sustav funkcionalnim.

Sigurno da u hrvatskom zdravstvenom sustavu ima slabih mjesta, koja treba ukloniti. Ali medicinsko osoblje koje je u njemu zaposleno zaslužuje moju pohvalu. Barem ovo u Slavonskom Brodu.

Hoće li u zdravstu zdravlje pacijenta biti na prvom mjestu, ili će to biti interesi lobija proizvođača medicinske opreme i lijekova …stvar je politike. U Njemačkoj su interesi pacijenata odavno ustupili mjesto interesima lobija.

“Svak je svoga tela gospodar”. Zbog toga ne želim uvjeravati sunarodnjake koji još uvjek na preglede odlaze u Njemačku. Njihovo zdravlje je njihova stvar i ja se nemam pravo mješati, ali kad god sam upitan za mišljenje onda kažem da sam sa zdravstvenim sustavom u Hrvatskoj zadovoljniji nego sa onim u Njemačkoj. Lijekovi, koje primam od 1984. dostupni su i u Hrvatskoj.

Dati godinama više života umjesto životu više godina …moj je moto. Hrvatski zdravstveni sustav me podržava u tome.