DA SAM JA UČITELJICA

ZNA SE!
piše: Emil Cipar

Već tri godine živim u Hrvatskoj. Povratnik sam, umirovljenik… Pratim pažljivo što se događa u Hrvatskoj i pišem o tome. Moja publika je uglavnom u inozemstvu. Osim sbonline portala u Slavonskom Brodu …za druge hrvatske medije uglavnom i ne pišem. Tu i tamo neki prilog za radio, ali to je sve onako stihijski, sporadično, od prilike do prilike. Život u Njemačkoj me oblikovao, formirao, utjecao na mene, pa je razumljivo da imam druge poglede na život i svijet oko nas. Ne bih htio vrednovati što je bolje, a što lošije, ali pogledi su bez sumnje različiti.
Uživam život povratnika. Za lijepog vremena uređujem vrt, kojega sam naslijedio od roditelja, šetam obalom Save, razgovaram s poznanicima, idem u kazalište…
Taj, naoko veliki luksuz, osigurava mi moja njemačka mirovina od 970 eura i hrvatska mirovina u iznosu od 408 kuna. Za život je dovoljno, a na neki veliki luksuz nisam niti navikao.
Često susrećem moje vršnjake, koji se nisu u potpunosti odlučili za isti korak. Neki dio vremena provode u Brodu, ali kad zaboli …hitaju u Njemačku, jer su tamo zdravstveno osigurani. Razlozi zbog čega se nisu odlučili za trajni boravak u Hrvatskoj su različiti, a najčešće je to nepoznavanje propisa. Nije moje soliti nekome pamet, svatko je odgovoran za svoje postupke, ali čovjek se dovede u situaciju kad ne može birati, kad ne može dvije krave musti.
Ja sam se u potpunosti odjavio iz Njemačke i dobijam mirovinu u punom iznosu. Ona nije umanjena za moj doprinos u Krankenversicherung, Pflegeversicherung i Solidaritätszuschlag, što je sve skupa preko 100 eura više.
Teško je reći da sam zadovoljan sa zdravstvenim sustavom u Hrvatskoj. Preciznije je ako kažem da sam jednako nezadovoljan, kao što sam bio nezadovoljan sa zdravstvenim sustavom u Njemačkoj. Oba sustava su neučinkoviti, tromi …s puno jalovog hoda i administracije.
Ipak uživam povratak. O tim užicima pišem za njemačke medije u gradu u kojemu sam proveo najveći dio života. Pišem o kotlovini, o pokladnim običajima u Slavoniji, o radu u vrtu… Pišem i izazivam zavist što mi sigurno nije bila nakana.
Da je tako uvjerih se prošle godine prigodom moje posjete Njemačkoj. Nekoliko poznanika, Hrvata i Nijemaca izrazilo želju živjeti u Hrvatskoj, pa postavljaju pitanja. I oni bi rado ali…

Napuštam temu i mjesto i pišem o naporima Hrvatske vlade da izađe na kraj s proračunom. Rashodi sve veći, prihodi sve manji, nezavidna situacija…
Vlada može djelovati samo na rashodovnoj strani. Ova vlada na čelu s odlučnom Jadrankom Kosor, po prvi puta u povijesti hrvatske države je odlučna uvesti reda u državnim financijama. Problem je u povezanosti rashodovne i prihodovne strane. Svakim smanjenjem rashoda, smanjuje se kupovna moć, što opet donosi manje prihode na drugoj strani. Bilo bi dobro kada bi unatoč  mjerama štednje, kupovna moć ostala ista, ili čak porasla.

Da se ponovo vratim na prvu temu. Vidi li vlada koliki je potencijal u hrvatskoj dijaspori? Kada bi malo ozbiljnije shvatila želje brojnih Hrvata diljem svijeta i kad bi im omogućila da  svoje umirovljeničke dane dostojanstveno provedu na rodnoj grudi i da dovedu svoje znance, prijatelje… Ne smijem pomisliti gdje bi bio kraj. A ne treba tu činiti puno. Možda neki međudržavni sporazum, puno dobre volje, puno pametnih ideja. Ali odakle njih očekivati. Vlada odmah osniva povjerenstvo (čitaj: ne radi ništa), predsjednik imenuje savjetnika (čitaj: ne radi ništa).

Ja sam umirovljeni povratnik, koji piše o svojim doživljajima, ponekad sretne nekoga poznanika, a ovaj mu se požali da bi se i on vratio, ali…
Najpametnije rješenje kao i uvijek ima Čuko. To je moj pas, koji također ima svoj blog, pa u njemu  iznosi svoje poglede na svijet. Ali, ko bi pametan slušao psa.

Sve u svemu …psi laju, a karavane prolaze.