KAKO POČELO TAKO I ZAVRŠILO

piše: Marija Matijašević
Berlin/Došli su! K´o horda ispred vrata stoje …tmurnih velikih očiju, tamnoputi, kršni, niskog rasta, preplanuli suncem. Osam ih je. K´o lešinari. Šute. Ulaze poslije gazde u stan. Gazda pita …gdje da počnemo? Pokazah prstom …riječi mi zabjegle. Trgaju masivni hrastovi regal. Meni prelijepi. Puno mi godina uljepšavao dan. Škripe daske … neda se hrast. Sastao se muški protiv muškog. Gaze nogama stakla, sve frca na sve strane. Jauče regal …a  jauče i moje srce. Samo nekoliko minuta …i sve je gotovo!  Da je bar potrajalo sate, moglo bi se bolje “uživati”, u zadnjim pogledima. Šutiü i gledaš.
Kad su “sredili”  jednu sobu, pošli u drugu …pa treću … četvrtu. Opet se nedaju debele hrastove daske.  Još uvijek mislim da taj regal ponesem doma, za uspomenu.  Tako je lijepi a ovdje ga nitko neće, ovdje je bogati svijet.
I kako se mali regal neda …odvijaju mu daske, slažu jednu na drugu i odnose. Odvoze ga u BSR. Na groblje namještaja. Jadan. Baš mi ga je žao. I nije to dugo trajalo. Kako su došli, tako su i otišli, bez pozdrava i pogleda. Tko zna, tko je sada na redu?
Ostao je samo jedan madrac. Sjećanja opet naviru …
Eto,  tako smo i počeli ovdje. Kad sam došla u Berlin, k starcima, stanovali smo u staroj gradnji …zahod zajedno s Turcima …zgrada stara i istrošena.
Tad su počeli graditi ovu zgradu u kojoj smo do danas. Dok smo tako šetali našom ulicom, znali bi reći ….baš je lijepa, tko zna tko će sve u njoj stanovati?! Neubau. Čim  je bila gotova …a bila je jako lijepa …mi smo prvi dobili ponudu i uselili se u gornji stan, na petom katu zgrade s liftom. Pogled na ulicu, po kojoj idu dva autobusa a  autobusna stanica pred vratima. Sadruge strane lijepi vrt i igralište za djecu.Ispod zgrade garaže. Stan sunčani i lijepi.
I uzeli smo ga, mada s jednom plaćom, nije bilo lako. Bio je i skup. Tada …1979 godine …630 DM.
Bila sam presretna  što imamo tako lijepi stan. Djetetu škola preko puta. Pa tko sretniji od mene!
Samo ….ništa nismo imali.  Samo jedan madrac na kojem smo spavali.
Eto kako počelo …tako i završilo!