FOTKA

KAJ GOD!
piše: Ivek Milčec
Na početku ove kolumne želim poručiti promrzlim i obespravljenim radnicima propale “Đakovštine” da sam uz njih a da nisam narušenog zdravlja došel bi osobno  s transparentom podrške u Đakovo i tamo ostao do okončanja njihove pravedne borbe. Ma, ljudi moji, stavimo se u njihov, ali i mnogih drugih, položaj: radiš dvadeset ili trideset godina i najednom se nađeš bez plaće ili otpremnine na ulici. Jedan od suvlasnika i poslodavaca “Đakovštine” je i ova naša država s preko 30%  tj. jednom trećinom vlasništva a koja sada pere ruke i preko ministra Čobankovića poručuje da nema sredstava za isplatu plaća i otpremnina koje su radnici i radnice “Đakovštine” krvavo zaradili.

Tko je odgovoran za propast ove nekad uspješne i profitabilne mlinarsko-pekarske industrije? Da li će i kada će netko odgovarati za  poslovne propuste i za bezizlaznu situaciju u kojoj su se našli radnici i njihove obitelji?
Najlakše je obećati i reći da će se naći nekakvo rješenje da bi se na kraju farizejski reklo da nema novaca jer su sredstva iz državne pričuve već potrošena.
Nakon praznih obećanja očito je da se Petar Čobanković, potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede ne boji radnika “Đakovštine”, ali se prema pisanju Jutarnjeg i objavljenih fotki boji obične krave.
Da bi pokazal kolko brine za selo i seljaka pokušal je na dvorištu Ante Bošnjaka pozirat pored krave Lene, ali se tome usprotivila rogata životinja. Vjerojatno je instiktivno osjetila da krupni ministar puno obećava a malo toga izvrši pa ga je zbog njegove neiskrenosti počela naganjati po dvorištu.
Unatoč višku kilograma ministar je pokazao zavidnu kondiciju i pred bijesnim naletom šarulje Lene uspješno pobjegao u šupu. E,da mi je to bilo vidjeti!
Bravo Lena, zaslužila si poseban tretman u štali gazde Ante Bošnjaka!
Nekaj slično moglo bi se dogoditi ministru gospodarstva Đuri Popijaču.
Naime, ministar Popijač, jedna od hadezeovih uzdanica na predstojećim parlamentarnim izborima, zakasnil je u spašavanju zatvaranja sisačke Željezare a vlasniku, američkom CMC-u i ovako nije puno trebalo.
Prema pouzdanim sindikalnim izvorima, Amerikanci su nekoliko puta zatražili sastanak u Vladi kak bi se riješio problem preskupe struje.
Budući da iz Vlade nije bilo interesa da se taj problem riješi, CMC je odlučio izići iz Željezare Sisak.
Kad ih je ministar, nakon mnogih telefonijada namjeravao konačno primiti, odluka o odlasku već je bila gotova stvar.
Odlaskom Amerikanaca iz Željezare Sisak mnogim Siščanima i njihovim obiteljima, ali i raznim kooperantima, prijeti ekonomska i socijalna katastrofa koju bi moglo spriječiti obećanje dosadašnjih vlasnika (dano na prošlotjednom forumu “Invest in Croatia”) da će intezivno raditi na pronalasku novog vlasnika koji bi preuzeo pogon i spasio 1130 radnika da ne dožive sudbinu radnika “Đakovštine”.
Jedan od govornika na investicijskom forumu “Invest in Croatia” bio je i Gordan Jandroković, ministar vanjskih poslova, koji je u predizbornom zanosu rekao kak su pred zakonom svi potencijalni ulagači isti, ali da bi ulagači iz dijaspore trebali imati prednost jer u Hrvatskoj imaju prijatelje, rodbinu, razmeju jezik i (kak je sudac Lozina rekel) naš mentalitet.
Time je premijerkin “mladi lav” stranim ulagačima (zakaj su ih onda uopće i pozvali) jasno dal do znanja nek ideju doma jer bu dijaspora ulagala i otvarala nova radna mjesta.
Priče o bogatim iseljenicima i njihovim ulaganjima stare su koliko i hrvatska država. Nekoliko njih je investiralo i nešto zaradilo, ali ima i takvih koji su prevareni zauvijek napustili ideju o ulaganju u “stari kraj”.
Jandroković je svojom nepromišljenom izjavom diskvalificiral i Davora Lušića, predstavnika jedne od najbogatijih obitelji među hrvatskim iseljeništvom.
Davor Lukšić je otvoreno priznal da ne razme hrvatski jezik, da nema poznanika u Hrvatskoj i da je na forum “Invest in Croatia” došel radi biznisa, a ne zbog romantike.
Ivan Domagoj Milošević, potpredsjednik Vlade za investicije i jedan od glavnih organizatora Međunarodnog investicijskog foruma u Dubrovniku “Invest in Croatia” posebno je ponosan na prvo strano investiranje.
Prema pisanju Večernjaka, jedan Katarski šeik investiral je dvije tisuće eura u tromjesečno štene francuskog buldoga Coco Chanel iz hrvatske uzgajivačnice Totegnac. Kujica je već dobila sve potrebite papire za let u Dohu gdje će biti dočekana na kraljevski način.
Možda je zbog te “značajne investicije” Vlada počastila potpredsjednika Miloševića ogromnim zemljištem u Dugom Selu.
Naime,odlukom Vlade, zemljište veličine pola milijuna četvornih metara bit će ustupljeno Dugom Selu, a lokalna samouprava će potom zemljište dodijeliti poduzeću čiji je suvlasnik nitko drugi nego “organizator foruma” Ivan Domagoj Milošević. Ne zna se, jel se na zemljištu pasu krave jer kak smo vidjeli iz slučaja Čobanković, osim prevarenih radnika ni rogate životinje ne vole političare.
Darko Milinković, ministar zdravstava, ak sam dobro informiran nije prisustvoval skupu investitora, ali nije ni trebal jer je svoju velebnu kuću izgradil bez njihove pomoći. I pozval sve, naravno koga zanima, da vide to čudo od zdanja. Koje je najvećim dijelom, kak veli, izgradil svojom i ženinom ušteđevinom i malim kreditom. Kak bi spojili ugodno s korisnim, ministar poziva sve one kojima je lista čekanja za magnetsku rezonancu preduga neka dođu u Gospić i za nekoliko dana riješit će problem. Osim kaj buju na brzaka obavili snimanje, nude se turistički izleti u koje svakak spada razgledavanje  ministrove kuće. Jasno, samo iz pristojne udaljenosti.
Međutim, nakon njegove izjave na hadezeovom mini-saboru u Zadru gdje je izgovorio “I na kraju, zašto nećemo glasovati za Hrvatsku demokratsku zajednicu…”samo je potvrdil da mu ne treba previše vjerovati i da je u zadnje vrijeme prepun lapsusa pa priča o magnetskoj rezonanci u Gospiću može biti samo lički turistički mamac.
Prošli tjedan dosta se pisalo i govorilo o počasnim činovima koje je predsjednik Tuđman podario najbližim suradnicima, stranačkim prijateljima, književnicima, glumcima, novinarima, športašima  kao i političarima iz drugih stranaka.
Tako se saznalo da sadašnja premijerka Jadranka Kosor ima čin bojnika i kad bi, nedaj Bože, “došlo do gustoga” mogla bi čak zapovijedati bivšem šefu, brigadiru Ivi Sanaderu.
Fala Bogu,da kolega Emil i ja nismo više vojni obveznici jer ne znam kak bi podnijeli zapovijed bojnice: “Pozdrav na desno, pozdrav hrvatskoj Vladi!”