BICIKLOM DO SREĆE

SANJINE PRIČE
piše: Sanja Pilić
Sjela sam na bicikl. I Maša je sjela na bicikl. I Rene je sjeo na bicikl. I onda smo  biciklirali… Bicikliranje je zabavno poput škakljanja, smijanja, jedenja kokica i izležavanja na livadi.

Vrtiš pedale i odvrtiš se u najljepšu priču.

U toj priči biciklisti su kraljevi, a biciklistice kraljevne. I svi su vrlo ljupki. I nikada nisu namrgođeni. Jer ne može se biti namrgođen dok voziš, a vjetrić ti mrsi kosu. I noge gaze gore-dole. A priča se mijenja. Katkad voziš po malom gradiću s kamenim ulicama,  katkad po puteljcima i stazama, onda se penješ na planinu, zatim radiš krugove oko jezera,  juriš po crvenoj crti na zelenom valu, pa po parkovima i trgovima, uz obalu mora i veseliš se… Svemu.

Biciklisti su posebnjaci i veseljaci. Uvijek su pomalo otkačeno odjeveni, čak i kad se voze u odijelima i kravati. Kravata je barem ružičasta! Ili je odijelo „kockasto“. Moja prijateljica Darinka nosi šarene veste i kape s praporcima. A ja ljubičaste suknje s čipkastim obrubom. Maša obično stavi svilena krila na leđa. Maša ima sedam godina i  vjenčići suhog cvijeća upleteni su joj u kosu. A Rene nosi francusku kapu. I leptir mašnu iako je još klinac mandolinac. Moj bicikl je zelen i ima pletenu košaricu.

Život je lijep.

Ako vam nije lijep, kupite bicikl! Zbilja! Jedan jedini polovni bicikl upoznat će vas s bezbroj prijatelja.

Ja sam zahvaljujući biciklu upoznala Sonju, Šteficu, Meri, Zlatka, Edija i još mnoge druge. Onako zapravo. Oči u oči. Nos u nos. Kotač na kotač. Kočnica na kočnicu. I kad se sretnemo, pozdravljamo se zvoncem. Ili zastanemo. I brbljamo.

Maša i Rene vježbaju ravnotežu i voze između stupića na cesti. Zaobilaze bakice s vrećicama i utrkuju se s psima.

Bicikl je mala pokretna kućica. I smočnica. I ostava. Dom na kotačima. Kada idemo na izlet u košaricu spremim kobase, kabanicu, foto—aparat i čokoladu. Avantura počinje…

Katkad Maša kaže:

-Mama, sanjala sam bicikl.

I ja se smijem. Rene dodaje:

I ja sam sanjao bicikl.

Onda se smijemo sve u šesnaest. Sve u sedamnaest. Bicikl nas veže i spaja. U stvarnosti i u snovima. A onda je sve dobro! Zauvijek… Ili barem, dok ne pukne guma!