Iz naše arhive/ Objavljeno 13. 11. 2011./ Iz knjige “Ono malo duše”, 2015.
Živi se samo jednom, ali ako dobro učiniš …dovoljno je.
napisao: Emil Cipar
Čitav život je kao gradnja. Gradimo sebe za ostatak života. Skupljamo materijalne, duhovne, idejne… vrijednosti. Predvidjeti, planirati budućnost velika je i zahtjevna umjetnost.
Tko visoke tornjeve graditi želi, mora se dugo pozabavti s temeljom …kaže Anton Bruckner. On bi to trebao znati. Najveći skladatelj na području simfonije, počeo je relativno kasno sa stvaralaštvom, ali zato je napravljeno, divljenja vrijedno.
Jaka i Štef radili su u istoj firmi. Krajem 60-tih došao Štef, a dvije tri godine poslije došla i Jaka. U Podravini su imali imanje, koje su htjeli modernizirati, kupiti traktor, prikolicu i nekoliko osnovnih priključaka. Trebao je to napraviti samo Štef, ali nije baš išlo sve po planu. Ivek, jedini sin se oženio, pa su troškovi svadbe pobrkali plan. Ali sa snahom u kući pojavila se mogućnost da se Jaka uključi u realizaciju modernizacije, a u Štefovoj firmi su trebali radnu snagu.
Iznajmili su mali stan u blizini firme, tako da su na posao mogli pješice.
Firma u kojoj su radili bila je tada na vrhuncu rasta. Radilo se dan i noć, subotom, a vrlo često i nedjeljom. Jaka i Štef nisu propuštali niti jednu priliku da bi napravili koji dodatni prekovremeni sat. Trebalo je puno novaca, jer su se apetiti malo povećali. Traktor i prikolica nisu bili više dovoljno. –Moramo delati svinjce a to ti sve košta …nemreš te peneze nadavati.
Upoznao sam Jaku i Štefa, krajem 70-tih. U njihovu malom stanu bilo sve skromno namješteno i sve spremno na odlazak …skori odlazak. Bio sam iznenađen da oboje, niti nakon deset godina boravka nisu u stanju razumjeti ni najelementarnije stvari na njemačkom.
-Je, pa kaj! …mi ti delamo celi dan (po 12 sati tada), a onda sim …nekaj napravimo za jesti, nekaj pospremaš i već moraš spati.
Nisu imali niti televizor, a to je i bio razlog moje posjete, jer trebalo je dati izjavu da oni to ne posjeduju.
-Kaj bu gledali? Ne razmemo ništa, a Štef ti to nije ni u Hrvatskoj volil. Doma imamo veliki u boji i video, ali ni tam ga ne gledamo. Kad dođemo na godišnji, delamo nekaj, znaš kak ti je …posla se mam ima.
Ispričaše mi kako će Jaka na ljeto ostati doma, a Štef će još jednu godinu, jer su upravo kupili kombajn.
Nakon godišnjeg odmora, Jaka je opet bila tu. Na moj upitni pogled odgovori mi …
-A nemrem sad prekinuti. Ak´ ostanem još jednu godinu, onda bum imala ravno deset let staža, pa bu bilo nekaj od penzije.
Jak argument. Ne odoše ni iduće godine, jer je tada Štefu falilo …-još dva leta, pa bum imel petnaejst let staža, a veliju da onda imam pravo na njemačku penziju. A delamo i novu hižu …znaš kak ti pak je!
Početkom 90-ih, opet sam u malom stanu u blizini tvornice. Ništa se nije izmijenilo od moje prve posjete. Jaka i Štef me zamoliše da odnesem neku stvar njihovom sinu u Podravinu, budući sam tada često prolazio pored njihove kuće.
-A nismo se vrnuli doma. Pa nemreš sad …vidiš taj vražji rat! Kak bu to sve završilo?! A ni pri firmi nije baš nekaj.
Te godine posjetih obitelj njihova sina u Podravini. Gostoljubiva obitelj …primiše me kao svoga. Sin Ivek mi s ponosom pokazuje lijepo i …za ondašnje prilike veliko imanje. Uzgajaju svinje za mesnu industriju, tove teliće…
-Pri nas ti je trenutno jako loše. Nemreš naplatiti svoj rad kak je to nekad bilo. Sve je poskupilo. Još ak imaš svoju hranu da se nekaj…
Kuća velika …prostrana. U njoj žive njih troje. Sin, snaha i unuk. Posla preko galve …rano se ustaje, liježe kasno.
-Mama i tata žive tam u malom stanu, ni televizora nemaju tam. A ovdje smo im napravili veliki stan u dvorišču. To je naša stara hiža, koju smo komplet uredili …uveli centralno, deli plastičnu stolariju… Oni se ne bu vrnuli još koje leto. Veliju …ni tam ni kak je nekad bilo. Posla sve manje. A trebaju nam i penezi, jer nam nekad ne isplate na vreme.
Pokazuju mi lijepo uređeni stan u dvorištu. Sve je kompletno namješteno. U dnevnom boravku upadljivo veliki televizor. Na zidu veliki goblen „Posljednja večera“. On dominira nad nekoliko manjih. Znam da je u te Villerove goblene uloženo bezbroj sati rada, pa me zanima tko ih je napravio.
-A to je delala jedna žena iz susjednog sela. Mama to ne stignu, pa onda kupi u Njemačkoj ono kaj joj se sviđa i da napraviti. A skupo je to! Sada joj dela „Četiri godišnja doba“, pa bu to metili v blagavaonu.
Unuk mi pokazuje svoj novi Kawasaki. Ovo tehnološko čudo kupili su baka i deda za 18 rođendan.
Mama Zdenka zabrinuto vrti glavom:
-Samo da se nekaj ne dogodi. Ova mladež ti je pak ponorila …juriju kak vragi na tim motorima. Kad navečer nij doma, nemrem od brige ni oka ztisnuti. Ali japa su šteli da im unuk ni zadnji v selu.
Prošlo otada 17 godina. Jaku i Štefa nisam više sretao. Mislio sam da su se …mam vrnuli nazaj.
Opet sam u malom stanu u blizini tvornice. Tvornica je odavno prestala sa radom ne proizvodi se više. Štef i Jakica nisu više potrebni.
-A nisam ti još v penzije. Fali mi još dva leta, a onda bu imel stoposto. Ak sad idem odbici su veliki. A i Jakica je nekaj dobila od LVA (Landes Versicherungs Anstalt) Daj pogledaj, kojeg vraga očeju opet. Stalno nekaj tražiju.
Pitam ih za obitelj u Hrvatskoj.
-A naš Ivek i Zdenka su sami. Unuk se oženil i nisu se nekaj slagali …kaj ti ja znam, pa su se odselili v Varaždin. On ti je šofer, a imaju dva sina …lepi dečki. Starejši bu navršil šesnajest let v rujnu.
Ne pitam ih hoće li i njemu kupiti motor. Na zidu vidim manji goblen. Jakica primjeti moj pogled
-A nisam ja to delala. To mi je radila jedna žena iz susednog sela. Imam vam ja doma puno goblena. Svi su uramljeni. Štela sam unukovoj ženi pokloniti „Svetu večeru“, ali ona ni štela. Veli …nije to više moderno. A meni se to jako sviđa. Meni se čini da ni mi nismo više nikom potrebni. Celi život smo delali v firmi, a onda došli Amerikanci …kupili, a mi nek gledimo kud bumo. Štef se razbolil, ima nekaj s bubrezima, pa mora stalno doktoru. Vidil si našu hižu. Ivek i Zdenka stanuju u dvorišču, a hiža mam stoji prazna. Prošlog leta smo denuli novu fasadu.
Jakica i Štef radili su u firmi, koja je proizvodila šarnire za automobile. Milijuni šarnira prošli su kroz njihove ruke. Tvornica već deset godina ne proizvodi u Njemačkoj. Pitam se šta su Jakica i Štef učinili u životu …što će ih nadživiti. Milijuni šarnira, pretvoreni u marke, a ove opet u traktor, kombajn, Kawasaki, Villerove goblene, koje nitko ne želi, bolesne bubrege i novu fasadu na kući u Podravini.
Da se vratim na Brucknerovu izreku s početka: Tko visoke tornjeve graditi želi, mora se dugo pozabavti s temeljom.
Jakica i Štef se temeljima predugo zabaviše. Za toranj se više nema vremena.
Možda je trebala druga životna mudrost …na primjer ona od Joe E. Lewisa, američkog entertejnera:
Živi se samo jednom, ali ako dobro učiniš …dovoljno je.
Jebiga …Jakici i Štefu se više svidjela ona Brucknerova.
Moglo bi se to i ovako rastupmačiti.
Vjerojatno je Jakicu i Štefa poguralo ono gospodarstveno stvaralačko pitanje.
Što je čovjek u životu,ako nije osim ono najnužnije iza sebe,nešto stvorio te ostavio svojem potomstvo.Vrijeme ga je izgleda preskočilo.Već postoji i iduća generacija, koja roditeljsku imovinu ako ne uživaju daju na proaju.
Dragi Emile, baš si lijepo prikazao životni put i sudbinu Štefa i Jake. Vjerojatno je to isti put i mnogih drugih Hrvata u dijaspori. Imali su ipak sreću pa su mogli zadržati one materijalne stvari koje su nabavili. Poneki od nas kupuju, nabavljaju za jedno “sutra” koje nikad neće doći. Sjećam se pri tom jedne zgode (nezgode) kad mi je jedna čistačica rekla: “Moju kuću su orobili lopovi i sve, sve su stvari odnijeli. A ja sam to tako teško i s mukom na metli ovdje u Njemačkoj zaradila.” Sve materijalne stvari ćemo jednoga dana morati ostaviti, a ponijet ćemo… Read more »
Emile
Vi,.. me opet podsjećate na ona nekadašnja vremena radne generacije..za koju se uobičajno kaže.. da je bila i privredna..upravo takovu..kakovu bi.. Hrvatska.. danas trebala..dodao bi.. tko visoko tornjeve gradi mora se dobro pozabaviti temeljima..pogotovo ako mu je dosadašnja..domicilna politika kumovala.