BUTTERBROT

Nikad ne ulaziš dva puta i istu rijeku

ISELJENIČKE PRIČE …iz naše arhive …objavljeno 28. 06. 2010.
piše: Emil Cipar

Pišem neku kolumnu za neki časopis i nekako mi ne ide od ruke. Očekivao sam da će biti problema dok ne počnem sa pisanjem, pa sam pripremio sitnicu za jelo. Kava i butterbrot. I razmišljam što staviti na papir. Dobro nije to više list papira uvučen u mašinu, koji očekuje prve udarce. Sada je to bijeli desktop …ali svejedno …prazno je prazno.

-Nikad ne ulaziš dva puta i istu rijeku …reče nam Heraklit. Htio čovjek ukazati na stalne promjene, teško primljetljive, ali sveprisutne u svakodnevnom životu.

–Ni mi sami …odnekada nismo više isti …Isto nam poručuje Pablo Neruda.

O tome razmišljam sada. O tim promjenama, koje nekada nisu tako izgledale. Nisam mogao slutiti da će neki …naoko nevažni događaj bitno utjecati na moj kasniji život.

O tome upravo pišem. Izmijenjen, promijenjen pod raznoraznim utjecajima sitnih stvari. Ne primijetih ih tada, a sada ih više nisam svjestan. Da su moje navike, ponašanje, govor, svjetonazori nešto drukčiji od ostalih …zaslužne su …ili krive …godine provedene i inozemstvu. Bezbroj malih, sitnih doživljaja formiralo me …stvorilo od mene ono što danas jesam.

Kao i ovaj butterbrot i kava.

Butterbrot ne pokušavam prevesti. Bilo bi nepravedno sa krnjim, nedovoljnim prijevodom pokušati bagatetlizirati njegov značaj.

U njemačkoj kulturi i u mojemu životu.

Dvije tanke šnite kruha namazane putrom ili margarinom. Između njih …ovisno o vremenu …ukusu …zdravstvenom stanju …komad luksuza. Jeftina salama ili skupa serano šunka. Između toga bezbroj nijansi. S buterbrotom se rađa i umire. Za njega se radi i ratuje.

Kruh naš svagdanji …moglo bi se reći. Nijemcima se stavlja u kolijevku.

A kako je ušao u moj život?

Bilo je to jako davno. Bili su to moji prvi mjeseci u Njemačkoj. Supruga i ja u skromno namještenom stanu. Susjedi Nijemci …kolege na poslu Nijemci.

A njemački ne znamo.

Primjetio sam da kolege na poslu u pauzi jedu butterbrote. Tanke šnite tamnog kruha, a između njih salama ili sir. Zalogaje zalijevaju nekim napitkom, kojega nazivaju …kaffee. Šalica je daleko veća od onih koji su tada bili kod nas uobičajeni.

Rado bih znao što to kolege jedu, ali moje poznavanje njemačkog nije to dopuštalo. Zapazih samo …butterbrot i kaffee.

Po povratku s posla prolazio sam pored pekarnice. Nisam u njoj kupovao, jer to je zahtjevalo individualni angažman. Moraš pričati, a moje poznavanje… ali to već rekoh. Kupovali smo u samoposluzi, gdje ne moraš pričati. Tek na blagajni …danke šen …bite šen …aufiderzen.

A i cijene kruha u pekarnici bile su mi previsoke.

Ali znatiželja je nadvladala. Primjetih da u pekarnici imaju kruh, koji izgleda kao kruh mojih kolega. U rječniku sam vidio da se kruh na njemačkom kaže …brot.

Jednoga dana …po povratku s posla skupih snagu…

-Guten tag!

-Guten Tag

-Ajn brot bite!

-Was für einen?

I tu počeše moji jadi. Ovo zadnje nisam razumio. Prodavačica gleda u mene očekujući odgovor, a ja ne razumijem što pita.

Glupa situacija.

Prodavačica shvatila. Pokazuje mi redom. Ja odmahujem glavom. U jednom trenutku učini mi se ponuđeno …kao kruh mojih kolega. Kimnuh glavom.

-Wieviel?

Razumjeh to nekako. Rukom pokazah da želim da mi prereže i da polovicu od toga. Ona to učini. Učinilo mi se kao da mi je dala veći dio.

–Einemarksiebzig.

To sam razumio. Ali moje kolege su imale izrezani kruh …šnite …u dlaku jednake debljine.

Prodavačica primjeti moj zbunjeni pogled.

–Soll ich das Brot schneiden? … pri tom pokaže rukom gestu, koja simbolizira rezanje.

Kao kod gluhonijemih.

Kimnuh glavom.

Supruga je kod kuće sumnjičavo gledala u tanke šnite kruha. Pomirisala je, ali joj miris nije puno kazivao.

-I  ti si siguran da je to kruh? Upita me.

Prošlo od toga događaja puno vremena. S vremenom sam postao specijalist. Znam uz koju salamu koji kruh najbolje odgovara. Moji butterbroti su uvjek male kulinarske vještine. I kava iz automata je uvijek prisutna. I njene sorte razlikujem …arabica, robusta, excelsa, stenophylla…

I uz taj butterbrot spada obvezni dnevni razgovor s prodavačicom u pekarnici.

O svemu i svačemu …o vremenu, poslu, djeci…

A to je …onaj nevidljivi …i teško prevodljivi sastojak u butterbrotu.

Kruh naš svagdašnji.

Drugi dan sam na poslu raspakirao svoje butterbrote. Kolege se pogledaše. Bi u tim pogledima rečeno puno toga. Guenther, jedan od kolega ponudi me kavom …iz njegove termosice. Našla se i šalica.

-Milch …Zucker!?

Kimnuh glavom. Prijalo je izvrsno. Nasmijali smo se. Komunikacija na najnižem nivou …ali topla …ljudska.

Od toga dana …kruh sam kupovao u pekarnici. Bio je skup …ali integracija zahtjeva žrtve. Toga dana mi Njemačka postala nešto draža i život u njoj izdržljiviji.

Činilo mi se po povratku da je butterbrot izgubio svaki svoj smisao.

-Der Mohr hat seine Schuldigkeit getan, der Mohr kann gehen (Mohr je učinio svoje, Mohr može ići)

Ali nije bilo tako. Ovaj drevni rasistički citat …ne važi za mene.

Sada je butterbrot-filozofija sastavni dio moga života.

Butterbrot pojeden i kava popijena. Nekoliko mrvica na tastaturi podsjeća na razmišljanje. Jedna obična, mala, svakodnevna priča. Ali meni jako draga.

Dio Njemačke donesoh sobom u Brod. Jedan njen ljepši dio.