Joso Špionjak
Nesreća ljuto kuca na vrata,
Ruševine grada u polusnu dišu,
Bolna se grči duša Hrvata,
Silnici opet povijest pišu.
Žar ispod pepela šuti,
Četnička ruka danak uze,
Majčinski su krvavi skuti,
Dok očajničke lije suze.
Pitanje kao mora stiska-
Da li je kušnja posrijedi?
Prošlost je ružna opet bliska
U kojoj život malo vrijedi.
Psi laju oštro u jedan glas,
Ne žele pogreb ideja ludih,
Narod već dugo čeka spas –
Usnuli svijete i ti se budi!
Umukni, prokleta silo otimača,
Oganj neka ti sjeme spali,
Povijest je puna progona i plača,
Dosta su žrtava Hrvati dali.