MOJA HRVATSKA
Danijel Ligeska
Javio nam se naš prijatelj i dragi suradnik Daniel Ligeska. Kaže da nas sada redovito prati u Krakovu u kojemu studira hrvatski jezik. Drago nam je da nas nije zaboravio i da se osjeća članom naše obitelji. Danijel malo relativira opću sliku o Krakovu, jer je imao priliku živjeti i studirati drugdje.
Daniel piše:
Dragi moji prijatelji iz Hrvatskog Glasa,
Nisam se dugo javio jer morao sam ponovno sređivati svoje stvari. Ali, često sam mislio o Vama, čitao „ Hrvatski Glas“ i sada opet pišem. Živim sada u Krakovu, gdje dalje studiram hrvatski jezik na Jagiellonskom sveučilištu i gdje želim već jednom završiti fakultet. Jagielonsko sveučilište je najstarije sveučilište u Poljskoj, koje je osnovano već 1364. godine.
Krakov….
Još dok sam studirao u Berlinu, čuo sam o Krakovu puno dobrih stvari. Taj neobičan ugled je postao za mene nešto što nažalost ne mogu shvatiti. Ne želim pisati kako je ovdje loše i kako mi se ne sviđa, jer bi bilo lijepo napisati kako je Krakov lijep. Za mene to ipak nije očigledno.
Postoji neko načelo koje govori da kad smo negdje u inozemstvu uvijek pristoji dobro govoriti o svojoj zemlji. Mislim …veoma mudra rečenica ali što se tiče Krakova nikako ne mogu reći da je to moj grad, ili da sam u njega zaljubljen …jer nisam. Sigurno ima stvari na koje možemo biti ponosni, jer Krakov je važan kulturnii, gospodarski i turistični centar. A što je i za nas bitno …na ovom prostoru su živjeli Bijeli Hrvati. Ovdje je i studirao Ivo Andrić.
Mislim da je teško naći se u bilo kojim gradu nakon Berlina. Jer ima on neku nesumnjivu ljepotu, koju stvaraju svi ljudi, bez značenja odakle su ili kojeg su porijekla. Koji stvaraju neku krasnu sliku i atmosferu u kojoj zrak ima specifičan ukus. Grad u kojemu sam puno naučio od svih ljudi koje sam upoznao.. Grad u kojim je ostalo dio mene …grad za kojim stalno čeznim.
Ali sam se odlučio za Krakov, jer upoznavanje novih mjesta, ljudi, putovanje po svijetu… je nešto što me zanima i što formira moj pogled na svijet, formira moju ličnost. Nije bilo lako jer na početku sam sve uspoređivao s mojim Berlinom. Da, ima i ovdje puno turista, koji također imaju svoje mjesto ovdje i zahvaljujući njima ja mogu često govoriti njemački. A ima i Hrvata, koji ovdje rade.
Krakov , sa jedne strane ima nešto, što se može svidjeti, kao na primjer Vavel, u kojemu se nalaze grobovi drevnih kraljeva Poljske i drugih važnih ličnosti. Prvi poljski vladar Mješko I imao je ovdje već u 10. stoljeću svoju rezidenciju. Ili židovski dio grada koje se zove Kazimierz. I koji me podsjeća na Kreuzberg. Ali sa druge strane većina zgrada je stara, siva i uopće …malo se renovira. Osim toga često je magla, što djeluje malo depresivno. Neki bi rekli da je romantično.
S jedne strane grad jest otvoren prema svijetu. Mislim da ovdje dolazi najveći broj turista nego u bilo koji drugi poljski grad. Ali sa druge strane jaka veza sa crkvom, konzervativni karakter grada imaju svoju udjel u tome da su ljudi manje otvoreni, ja bih čak rekao da pokazuju sklonost prema nacionalizmu.