MULJANJE NACIJE

TRN U OKU
piše: Mirko Orčen
Ugovor s EU je važan kao i neovisnost Hrvatske! ( Ivo Josipović )
Iz tragične hrvatske povijesti mogu se izvući mnoge pouke, ali i ona istina koja kazuje, kako nema političke slobode bez države i kako nema naroda bez države. Politička sloboda i vlastita država jedini je temelj svakog napretka i stoga se ne smije dovoditi u pitanje. Slatkorječiva zavaravanja okviraštvom stoga predstavljaju obično političko muljanje sa sumnjivom pozadinom, sumnjivim namjerama i ciljevima iz razloga, jer je svaki okvir temelj neslobode i nazadovanje te ga, kao neku tobožnje spasonosnu ideju, treba odbaciti.

U okvirima izravni suverenitet pripada zajedničkoj državi koja u međunarodnim odnosima nastupa za cjelokupnost u njoj okupljenih jedinica, ona je subjekt međunarodnog prava, te epitet državnosti u okviru ne pripada jedinicama nego cjelini.

U okviru je jedino savezna vlast suverena, dok vlast jedinica to nije i stoga se jedinice u sklopu okvira ne mogu smatrati državom. One raspolažu samo određenim stupnjem autonomije i nemaju nikakvu nadležnost u međunarodnim odnosima.

Takvo stanje bio je jugoslavenski okvir, a jednako tako neslobodan okvir biti će i novi, jer da bi bio okvir slobode i suverenosti naroda, onda bi ta nova kombinacija morala izvirati iz stanja državnih suverenosti, a to nije. Okvirni narodi nikada nisu bili i državni narodi, svi okvirni narodi su nedržavni narodi. Samim time bi i hrvatski narod ulaskom u novi okvir izgubio svoju teško stečenu državnost.

Ne samo hrvatska povijest, nego i europska uči kako ni jedan okvir nikada nije bio i afirmacija slobode , bilo one vojničkog, političkog ili ekonomskog reda, nego u svakom pogledu ropstvo i zločin.

To je bilo Napoleonovo carstvo, isto tako i Austro-Ugarska, to je bilo Hitlerovo i Musolinijevo okviraštvo, Boljševička Rusija, Čehoslovačka, kao i obje Jugoslavije.

Te pouke iz europske povijesti jasno ukazuju na pravilo da svaki okvir nikada nije imao drugog osnova i temelja za svoje postojanje osim nereda i nasilja. Sloboda u njima uvijek je bila samo iluzija i san. Okviri su bili i bit će ustanove nereda i nasilja.

Na temelju povijesnih događanja i primjera to će biti i ovaj europski, jer danas u Europi ima onakvih moćnih naroda koji druge narode koncipiraju tj. osjećaju i shvaćaju kao područje na kojem bi trebali imati posebno pravo ideološkog, političkog i osobito ekonomskog utjecaja. Ima onih naroda koji se nisu okanili barbarskih, nekulturnih i podlih misli i namjera, a to ne donosi mir, pravednost, jednakost, uravnoteženost i slobodu.

Zato će on za sve narode u njemu predstavljati nesigurnost, jer će u njemu postojati dominacija ( već postoji) jednih naroda nad drugima, a njegov neoliberalno-kapitalistički ustroj garantira i socijalno-ekonomske neslobode i nejednakosti tj. dominaciju klasa i staleža nad drugim klasama i staležima.

Prema tome ta nova kombinacija neće riješiti ni sigurnost, ni socijalno-ekonomsku stabilnost, ni ravnopravnost, te je nama Hrvatima potpuno nepotrebna, a opredjeljenje da se toj kombinaciji i tom okviru pristupi pod svaku cijenu je jedna nova pogrešna orijentacija kojom ne ostvarujemo drugo do li otvaranje vrata , u prvom redu, Talijanskom, Njemačkom, Austrijskom i Mađarskom imperijalizmu ekonomskog karaktera. ( EU i nije ništa drugo, nego jedna vješto prikrivena imperijalistička podloga ekonomskog karaktera, a pohlepa za ekonomskom moći jedan je od glavnih motiva te ideje). Pohlepa za ekonomskom moći i akumulacija moći i vlasti samo na nekolicinu stvorit će ( već stvara) nejednakost, tenzije i nepravde, a to onda vodi nasilju

Je li to stvarna potreba i smisao hrvatskog naroda danas? Nismo li svega toga iskusili u ogromnoj mjeri?

Logično razmišljajući pravi smisao jednog naroda je taj da ima i da organizira svoju državu, da sam upravlja svojim odnosima s drugim narodima i svojim unutrašnjim poslovima, a to može samo ako ostane suveren i nezavisan. Stoga podupirati i zastupati ideju okvira znači onemogućavati narodu sva ona prava koja ima kao državni narod, a to je apsurd, ludost i neznanje.

Ali apsurd, ludost i neznanje nisu i jedini razlozi zbog kojih skupine i pojedinci poput Josipovića čine sve da se Hrvatima EU okvir, čija ideja je anti hrvatska i predstavlja izigravanje hrvatskih nacionalnih težnji, učini milijim od njihove težnje da ostanu nezavisni.

Naši kolonijalisti su kroz povijest uvijek među Hrvatima nalazili podobne i pohlepne budale pomoću kojih su nas kolonijalno pljačkali i to sve uz protuuslugu za nekoliko činova, medalja, titula ili sličnih bolesnih ambicija. Nalazili su uvijek beskičmenjake koji su iz niskih pobuda pristajali na gubitak suverenosti i nezavisnosti i na ekonomsko izrabljivanje vlastitog naroda. Pobude današnjih hrvatskih beskičmenjaka svakako su i  težnja i pohlepa za neograničenom vlašću, vlašću koja izopačuje etičke i moralne vrednote , a takvu vrstu vladavine trenutnom hijerarhijskom vrhu današnji kolonijalisti u mogućnosti su osigurati i produžiti  i to zadovoljstvo je zapravo bitni smisao njihovog opredjeljenja i njihovog europejstva.

Zato se može konstatirati i reći slijedeće: Jednako kao što je uspostava nezavisnosti bila važna za hrvatske komunističke strukture, jer su umjesto da budu srušeni s vlasti prevarom i obmanom tu vlast zadržali, tako je za njih i današnji Ugovor s EU jednako važan, jer im on, nakon što su pokrali sve što se dalo pokrasti, prodali sve što se dalo prodati, u trenutku kad je njihova totalitarna vladavina i diktat, uslijed svega, ugrožen u svome stanju  , nudi mogućnost ostanka na vlasti.

Zbog takvog zadovoljstva izdaju hrvatske nacionalne interese, što govori da je konstatacija o njima, da su svi, s malim izuzecima, skloni izdaji, točna, a sve to zbog pohlepe za posjedovanjem vlasti uz bezobzirnost prema drugima, pa čak i na njihovu štetu. To je njima jedan ružan dobitak, sudbina takvih je gorka sudbina ( Izr 1,19).

Predsjednik Josipović izdao je uz to i napustio sve vrednote koje je zagovarao prije ustoličenja, prije svega demokratski princip u načinu vladanja. Daleko od toga!

On sebe danas smatra onim hijerarhijskim vrhom koji sebi može uzeti za pravo i slobodu definirati se legitimnim predstavnikom i vođom. Uživio se u tu ulogu i svim Hrvatima i građanima RH nameće svoju oportunističku, pa čak i neprijateljsku liniju, kao jedinu ispravnu nacionalnu liniju.

To neodoljivo podsjeća na samovolju totalitarističkog vrha HSS-a i  tadašnjeg “vođe“ Vlatka Mačeka intelektualnog primitivca i konzervativca koji je svojedobno također obmanjivao narod hrvatskom slobodom i nezavisnošću, a zapravo je bio autor najveće političke prevare u hrvatskoj povijesti, jer je iz niskih pobuda ,umjesto za slobodnu Hrvatsku, bio za jugoslavenski okvir i u službi jugoslavenstva.

Uvodnu rečenicu ovog teksta komentirao je prije mene i don Ivan Miklenić. On ju je dvosmisleno shvatio i interpretirao. Piše: Tu smišljenu rečenicu može se na više načina shvatiti i interpretirati, npr. Da je Josipović htio reći kao što je po odluci Hrvatskog sabora o neovisnosti Hrvatska stekla neovisnost, tako se po potpisu hrvatskih predstavnika i predstavnika država članica EU-a Hrvatska odrekla pune nezavisnosti.

Ali se može shvatiti kao stav: kao što je odluka o neovisnosti bio sudbinski važan korak unaprijed za dobro Hrvatske isto je tako sudbinski važan za dobro Hrvatske potpis ugovora o pristupanju RH EU.

Valja nadodati kako potpis ugovora o pristupanju ne vodi dobru RH iz već navedenih razloga i , jer je EU jedna neuravnotežena zajednica u kojoj tek nekolicina dobro živi, dio zajednice živi na rubu dobra, a veliki dio ispod razine dobra i nema naznaka njihovom boljitku tj. ne vidi se kraj stanju koje prethodi njihovoj agoniji ili izdisanju.

Razlog zbog kojeg sam se još htio osvrnuti na pisanje don Ivana je i to, što se da primijetiti kako je don Ivan počeo na drukčiji način pisati o EU temama .

To se također može shvatiti i interpretirati na više načina, npr.  mijenja li to dio visokog klera,koji je do sada bio čvrsto na liniji okviraštava, a čija stajališta je zastupao i don Ivan, novom linijom, linijom očuvanja hrvatske suverenosti i nezavisnosti.

Može se shvatiti i na način da taj dio Katoličke crkve , koji je donedavno bio jedinstven za ulazak RH u novu kombinaciju, više nije jedinstvenog stajališta oko tog pitanja.

Ali se može shvatiti i na način da je to sve jedno obično politikanstvo i muljanje javnosti kako bi se ublažio i zamaskirao čin izdaje hrvatskih nacionalnih težnji i interesa od strane dijela visokog klera pri Katoličkoj crkvi.