CRTICE IZ ŽIVOTA
piše: Nada Landeka
Živjele u obližnjem vrtu tri tikve. Živjele su skladno, voljele se i poštovale. Iz jednog su izvora pile vodu, crpile hranu, svaki dan su se sve više širile na zemljištu na kojem su rasle, i kako su rasle tako im je bivalo sve tješnje i tješnje.
Iz početka se njihova rasprava i međusobno predbacivanje svodilo samo na neki beznačajan jauk, a kako je vrijeme sve više odmicalo tako su i one bile sve glasnije i sve nestrpljivije da zauzmu što više mjesta.
Ego im je bio visok do neba, i veći od cijelog vrta, i njih troje, takmičeći se međusobno, od ega nisu jedna drugu ni vidjeli.
No jednog dana, slučajno tuda prođe jež. Iako ima bodlje, jež je u stvari jedna pitoma i korisna životinjica, vrlo korisna u vrtu, i svi ga vole. No tikve nisu bile sretne što je prošao upravo tom gredicom gdje su one rasle. Bile su ljute, i neprekidno su nešto prigovarale.
Te, nije im jež bio simpatičan, te je glup, te nesposoban, a onda je njihova rasprava i galama prevršila mjeru pa su počele prštati i puno ružnije riječi koje su odjekivale i do udaljenijih vrtova. No jež ih nije previše slušao, samo je naoštrio svoje bodlje i odgegao se u kut vrta, tražeći svoje mjesto pod suncem.
Bližila se jesen, i vrijeme kada su se ubirali plodovi u vrtu. Gazda je stigao i bez imalo samilosti počeo kopati sve gredice redom, a sve plodove je spremao u jednu drvenu kutiju.
Došavši do tikava, učinile su mu se tvrde, grbave, neprivlačne.
Čak je na vrhu svake tikve umjesto veza preko kojeg su dobivale hranu, izgledalo kao da imaju veliku jezičinu.
Neobične su bile te tikve, i kako god bi ih gazda okrenuo, na prvi pogled su izgledale kao i druge, no njihova tvrdoća mu nikako nije sjela.
-Tko bi to svario …pomislio je gazda.
U tikvama je sve zadrhtalo već su shvatili da ih zbog njihove ćudljive naravi i jezika nitko u vrtu ne trpi, nadale su se da to gazda neće shvatiti, a sada su primijetile da ih on isto tako ne želi vidjeti kao ni drugi.
Pretjerale su, znale su to tikve u sebi, ali kako god im je bila tvrda vanjska kora, tako su bile i tvrde iznutra, previše tvrde, i do njih nisu dopirale posljedice njihovih nestašluka koje su činile cijelo ljeto.
Samo je u uglu mali jež sve to s pažnjom gledao. I njemu je bilo već svega dosta, ali majka ga je naučila da se sa ludim uzalud boriti. Znao je mali jež, da koliko god on bodlji ispružio, toliko su ove tikve mogle isplaziti jezike, toliko su bile ustrajne u svojim brbljarijama. Stoga je sada znatiželjno gledao što će se dogoditi.
U jednom trenutku, gazda je odvrnuo tikvama njihov jezičac, i sve tri, poput boća, ili kugla, odjednom bacio niz brežuljčić na kojem je bio posađen vrt.
Iz početka su tikve osjetile dah slobode, poskakivale su, prevrtale su se, one su onaj svoj jezik glasno isplazile, pokušavajući čak uhvatiti se jezikom za koju travku, ali uzalud, nizbrdica ih je neumoljivo vukla.
Sve brže i brže su se koturale. Na dnu brežuljka bio je potočić, i već su se tikve poveselile da će završiti na veselom jesenskom kupanju, u vodi, kad je sudbina odredila drugačije puteve. Ubrzanje je bilo takvo da se više nije moglo kontrolirati i sve su se tikve odjednom našle, na istom putu, malom poljskom putiću koji je vodio prema dnu.
Velika brzina nije im dozvolila da se jedna drugoj maknu s puta, i sada su se počele derati jedna na drugu, vrijeđati se međusobno, i ponižavati očekujući da se ova druga makne. No uzalud. Srednja tikva se zaletjela u ovu prvu, najveću, i ona se odjednom raspala u stotinu komadića, a ova treća, koja i nije bila toliko zagrižljiva i zločesta, također se nije mogla zaustaviti i nesretno se zabila u njih dvije. Odjednom su sjemenke frcale na sve strane po livadi. Nitko se nije niti trudio da pohvata te sjemenke mržnje, niti je tko žalio za njima.
Što se dogodilo kasnije?
Od sjemenki su izrasle divlje tikve, koje cvjetaju u divljini, žutim cvijetom baš kao i njihovi preci, a njihovim žilama teče sami otrov. U kontaktu s tom biljkom dolazi do osipa po koži, do mučnine, povraćanja, bolova u trbuhu i bubrezima. I sada ljudi po selima pričaju – “Tvrde tikve se uvijek jedna o drugu razbiju, a iza sebe otrov posiju.