ŠTEDLJIVOST

KAJ GOD!!!
piše: Ivek Milčec
Ma, ljudi moji kaj se to s nama događa? Kaj smo zbilja u banani? Svakodnevno se od visokih državnih dužnosnika mogu čuti itekako ozbiljna upozorenja: -Samo nas štednja i bolni rezovi mogu spasiti! Moram priznati da me to osobno zbunjuje odnosno kao laiku mi se isprva činilo da sa novim premijerom i njegovim ministrima “nekaj nije v redu” a moje sumnje pokušal sam potkrijepiti činjenicom da se je u vrijeme Hadezeove vladavine dobivanje inozemnih kredita smatralo velikim uspjehom svih nas: od malih bebača, učenika, skupljača boca, penzića pa sve do onih koji su godinama nezaposleni i gube svaku nadu da svojim rukama zarade kruh svoj svagdašnji.

Hajde, molim vas tko može zaboraviti Šukerov trijumfalni izraz lica kada je na telki slavodobitno znal  objaviti da se Hrvatska “vrlo povoljno” zadužila za nove stotine milijuna dolara, eura, jena? Ili, tko može zaboraviti njegovu, a pogotovo Sanaderovu, tvrdnju da u Hrvatskoj nema krize i da se to nas uopće ne tiče kaj drugi neznaju “gospodariti” pa su stoga u znatno nepovoljnijoj kreditnoj situaciji.

Da arogantni i prepotentni bivši premijer i financministar nisu bili u pravu a da su lagali i muljali hrvatskim građanima pokazuje dramatičan poziv nove vlasti na sveopću štednju jer ćemo se u protivnome naći u društvu onih država koje će se moći zaduživati pod vrlo nepovoljnim uvjetima tj. uz vrlo visoke kamatne stope. Vjerujem da se svi hrvatski građani slažu oko toga da treba štedjeti, ali kak će štedjeti napr. umirovljenici koji sa bijednih 1600 ili 1800 kuna jedva krpaju kraj s krajem i pravi su umjetnici u preživljavanju.

Ili oni, koji rade a mjesecima ne primaju plaću a da ne govorimo o onima koji su zbog propasti nekad vrlo uspješnih firmi ostali bez otpremnina i plaća. Nitko nije protiv štednje, ali možda trebamo savjetnike kako i na koji način odvojiti mjesečno koju lipu na stranu, za crne dane?

Možda bi nas mogel o štednji podučiti Arsen Bauk, ministar uprave, koji je kao oporbeni zastupnik od svoje mjesečne plaće (18.628 kuna) u četiri godine uspjel uštedjeti 80 tisuća eura jer je trošio 6191 kunu a ostatak stavljao na štednu knjižicu.

Možda su neki ministru Bauku povjerovali i zbog toga kaj je on sa otoka Brača pa je već rođenjem postal -štediša. Kad su to čule Baukove kolege, mnogi su rekli da je to nemoguće tj. da se s time neda živjeti. Može, i sa puno manje, a ako ne vjeruju nek pitaju nezaposlene ,one koji ne primaju plaću ili skupljače boca po kontejnerima.

Vjerojatno premijer Zoki Milanović nije znao za Baukovu štedljivu narav, jer da je znal sigurno bi ga umjesto Linića postavil za financministra. Ali nije samo mladi Arsen Bauk štedljiv jer kad se pročitaju imovinske kartice saborskih zastupnika vidljivo je da među njima ima onih koji su itetkako dobro situirani a štedne knjižice puno su deblje od ministrove. Simpatični i nestranački zastupnik don Ivan Grubišić odbija (vjerojatno ne drži mnogo do novca) primati svoju zastupničku plaću pa njegovi birači i simpatizeri brinu da se popularni don, zbog neimaštine ne razboli.

Međutim, na njegovoj imovinskoj kartici piše da je vlasnik dva manja stana u Splitu i u Kučinama (26, odnosno 28 kvadrata) koja po njegovoj procjeni nisu, vrijednosno, bog zna kaj. U procjeni nekretnina don Ivanu može pomoći njegov saborski kolega Željko Kerum koji bi sigurno znal reći kaj vrijede “mali kvadrati”.

Iako se već unaprijed naslućivalo da će Željko Kerum, splitski gradonačelnik i saborski zastupnik (koji je to postal zaslugom Jadranke Kosor), biti među najbogatijima u novome sazivu Sabora i koji može ,kaj se imovine tiče, ministra Bauka “poslati po šibice”.

Splitski gradonačenik samo na knjižici ima 53 milijuna kuna, vlasnik je sedam tvrtki, nekretnine mu vrijede 3,28 milijuna eura, a godišnja plaća je 228.000 kuna. Ipak, kao “veliki” katolik i vjernik, trebal bi se ugledati u saborskoga kolegu don Ivana i odbiti primati saborsku, ali i gradonačelničku plaću u korist hrvatske sirotinje.

Kerumova Seka uglavnom je u imovinsku karticu prijavila imovinu supruga (31,7 milijuna kuna) ali i ona je šparna pa je uštedjela oko 576.000 kuna. Bogovski džeparac, nema kaj! Međutim, nisu samo braco i seka imućni jer im za vrat puše Ratko Čačić, prvi potpredsjednik Vlade i još neki ministri i saborski zastupnici koji, kak zgleda, postaju “pravi “štediše pa mogu svima poslužiti za primjer.

Pogotovo onima s burze koji godinama ne uspijevaju doći do zaposlenja. Među njih ubraja se anonimna profesorica hrvatskog jezika i književnosti iz Preloga koja je na internetu napisala pismo koje je u svega par sati postalo apsolutni hit s mnoštvom komentara onih koji imaju loša iskustva s traženjem posla. Nezaposlena profesorica, koja aktivno govori tri strana jezika, uspjela je u dvije godine skupiti čak 350 odbijenica za posao. I ne samo u svojem zvanju nego i za mjesto čistačice, prodavačice, serviserke, dadilje, portira itd.

Zamislite, u te dvije godine bila je pozvana samo na jedan razgovor ,za portira!Jasno, posel nije dobila jer je previše obrazovana za takvo radno mjesto! Čak su joj neki “mudrijaši” zlobno rekli da tko joj je kriv “kaj se nezna snaći!”

Sva očajna živi sa roditeljima koji su na minimalcu tj. rade a za svoj rad primaju crkavicu. Roditelji su joj savjetovali nek ode u Austriju, Njemačku ili bilo gdje drugdje gdje će moći doći do toliko željenog zaposlenja.

Da paradoks bude veći, nakon objave pisma javili se mnogi nudeći posao pa čak i oni koji su ju odbili. Nadamo se, da će ponovno napisati pismo i obznaniti kaj je odlučila-ostati ili otići.

A takvih sudbina u našoj zemlji ima sve više pa nije čudo kaj pedeset posto mladih, obrazovanih ljudi želi otići izvan naših granica u potrazi za poslom. Nadam se, ako odu, da se neće zaposliti u tvornici tipa kineske tvornice Foxconn (radi za Apple,Dell…) koja je postala svjetski poznata po izrabljivanju radnika. Naime, zaposlenici rade 12 sati dnevno a u tvornici jedu i spavaju u posebnim prostorijama.

I to sve za crkavicu od 17 dolara dnevno. Radna disciplina je takva da ukoliko radnik mora ići na WC, podigne ruku i čeka dok mu ne nađu zamjenu. Ne zna se, kaj se događa sa zamjenom ako radnik ima napr. …proljev.

Sve ljubitelje športa, napose rukometa, obradovala je pobjeda naše repke protiv jakih Španjolaca u utakmici za treće mjesto na Europskom prvenstvu u Srbiji. Tako smo od osamostaljenja naše zemlje zlatnim i srebrnim kolajnama pridodali i ovu brončanu, zlatnoga sjaja.S

vi oni, koji su na telki pratili utakmicu polufinala između Srbije i Hrvatske a koja je odigrana u beogradskoj Areni pred 20.000 napaljenih i neprijateljski raspoloženih srpskih navijača, bili su svjesni da se utakmica nije mogla dobiti. Da smo pobijedili, tko zna da li bi naši igrači izvukli živu glavu.

Koliko je samo zvižduka i mržnje bilo prilikom intoniranja hrvatske himne pa priče o nekakvoj pomirdbi mogu objesiti mačku o rep. Moram priznati da sam u finalu zdušno navijal za Dansku koja je pobjedom nad Srbijom postala europski prvak u rukometu.

Čestitke našima i Dancima a za one, koji zvižde i psuju hrvatsku himnu, nema čestitke. Nek im čestitaju oni koji su Srbiji dodijelili tu veliku sportsku priredbu.