MALI JEZIČNI SAVJET
Časopis Jezik
Predmetci su tvorbeni dijelovi riječi koji se predmeću osnovi riječi i mijenjaju joj značenje. Primjerice, preskočiti (pre+skočiti), prevelik (pre+velik), preblizu (pre+blizu).
Predmetci mogu biti domaćega podrijetla: protuudar (protu+udar) ili tuđega podrijetla: kontraudar (kontra+udar), mogu se dodavati na riječi domaćega podrijetla: suučenik (su+učenik) ili tuđega podrijetla: suautor (su+autor). Tako nastaju raznolike, „miješane“ tvorbe – protuakcija, kontraakcija; sumentor, komentor, koautor… Ako želite izabrati, prednost treba dati hrvatskom predmetku.
Neki se predmetci upotrebljavaju i samostalno, a u samostalnoj ih upotrebi ne smatramo predmetcima, nego posebnim riječima. U poznatom stihu Dina Dvornika: Ništa kontra Splita, kontra nije predmetak nego samostalna riječ. Tako na u naljutiti se smatramo predmetkom, a u Pošao je na sastanak. samostalnom riječi.
Predmetak grčkoga podrijetla eko- nije samostalna riječ i ne valja ga pisati rastavljeno od osnove kojoj se predmeće, a tako ne valja pisati ni sa spojnicom. U riječima ekologija, ekolog, ekologinja, ekološki to nam je posve jasno jer se -logija, -log, -loginja, -loški ne upotrebljavaju samostalno i nisu samostalne riječi, pa tu ne griješimo, ne pišemo eko logija ili eko-logija. Međutim, ako je eko– predmetnuto samostalnoj riječi, kao što je brod, lanac, sustav, škola, vrećica često se griješi pa se piše ili rastavljeno eko škola, eko brod ili eko lanac ili sa spojnicom eko-škola, eko-brod ili eko-lanac.
Pravopis je ovdje jasan i izričit, kao što treba pisati ekologija, ekolog, ekologinja, ekološki tako treba i ekobrod, ekolanac, ekosustav, ekoškola, ekovrećice.
Savjet napisala: Sanda Ham
Subscribe
0 Comments