Iz naše arhive/ Objavljeno 09.03.2012.
piše: Sonja Breljak
Berlin/ E pa sad, nije mi spoznaja o Danu žena, bila prva misao dana zu ovogodišnji …dok ovo pišem …skoro već minuli …kako neki vole reći …ženski dan. Posljednjih godina i ne volim baš previše praznike, posebno ne u onom smislu u kojemu njihovo značenje iskorištava i zloupotrebljava trgovina. Ipak …razmišljala sam o tom danu. Iz više razloga. Na poslu se Dana žena spomenuše dvije kolegice Ruskinje, dvoje Albanaca i par Njemica iz nekadašnje Istočne Njemačke. Ostali tragovi državne tradicije i politike. Jedna od Ruskinja čak, donese dvije zamamne torte, druga po ružu za svaku od kolegica. Muškarci se javiše prirediti kavu te tako u pauzi radnoga dana, nasta iznenada interna party u povodu Dana žena. I dok parti traje, podsjetih se na djetinjstvo …Naučilo nas od malena, na taj dan, darovati cvijeće. Tad je to, u onom sustavu, uvijek bio karanfil. Najčešće crveni. A darovi? E, da, i to …učiteljici, nastavnici, baki, majci. Skupljao se novac u razredu. Dovijalo raznorazno.
I brat i ja bi već zarana dogovorili i počeli sa štednjom po kojeg novčića. Istina, malo smo ih imali. No, udruženi bi nešto ipak postigli. Cilj je bio …prikupiti nešto onako tajno da se ne primjeti pa potom kupiti dar majci. Eto, to je za nas djecu bio Dan žena.
Majke zauzele sve prostore tog dana ali i prostore našeg srca. A i nije bilo ovog današnjeg Majčinog dana pa se sve u taj jedan ….Dan žena…svelo i skupilo. Na kraju …novca bi nam dostajalo za živo cvijeće u saksiji ….kakav zumbul ili ruže …onda uz to …kućne papuče ili vazna za cvijeće ili pepeljara ili pregača za rad u kuhinji i tome slično.
Stvarno …sitnice ….nije se moglo više. Više majci nije ni trebalo. Onda bismo sačekali pravi trenutak …igrali smo na faktor iznenađenja ..ili se barem nama činilo da tog faktora još ima. Naravno kako bi majka svake godine hinila iznenađenje. Lice bi joj pritom sjalo od zadovoljstva. Nitko sretniji od nas.
Ah, kako se dalekima sad čine te uspomene. Kao da su najmanje stogodišnje tradicije poput Dana koji ih je probudio. Mati …njen pognut lik i prosjede njene kose, odavna je već zališe suzama …rekao bi naš Tadija u pjesmi Dugo u noć.
U ovoj noći, u prelazu s osmog na deveti ožujak…pjevam i ja iste stihove, s razlogom jer se u jednoj ovakvoj noći, prije točno pet godina, okončao, priveo kraju … jedan život, pun rada, strpljenja i trpljenja -onaj …majčin!
Brojne slike iz života riječi, postupci, događaji …dolaze mi u misli. Uspomene na vrijeme djetinjstva i mladosti. Ta divna mati i njena snaga. Njen dugi radni dan završavao bi u kasne sata . Stigla bi doma. Djevojčica uzima češalj u ruke, glumi frizerku, uređuje crne vlasi majčine prelijepe, sjajne kose. Prislanja uz kosu lice. I upija taj miris …hladnoga zraka, svega s čime je mati za radnog dana u njezinoj vječitoj drugoj smjeni kuharice bugojanskog hotela, došla u doticaj.
Taj miris nikad ne zaboravih. Čudno, ali istinito …ostao skriven …i tamo i otkriven …i u kosi moje starije kćerke. Kad u hladne, zimske dane dođe nam u posjet, zaronim lice u njenu meku kosu. I udahnem sretno i sjetno …nikad zaboravljene … mirise djetinjstva i drage majke.
To s mirisom mamine i Anjine kose ostalo mi je negdje u glavi.
Nekada se puno više pozornosti posvećivalo takvim i sličnim praznicima.I majke su se istinski radovale svakom i najmanjem znaku pažnje.Nije bilo ni približno slično današnjem vremenima. Za svaku sitnicu bile su duboko zahvalne, a mi danas! Tko bi nam mogao ugoditi?
Možda je najvažnije od svega da nas se sjete, da znaju da postojimo, da nam požele nešto lijepo i to bi bilo- to!
Podsjetila si me na neka davna vremena i čudesno izvukla iz pospremljenih sjećanja neka skoro zaboravljena, kako smo mi djeca danima štedjeli i ostavljali džeparac da bismo razveselili mame na taj dan. I mada tako mali i mladi, poštivali smo njihov trud, njihovu muku i zalaganje. Neka drugačija vremena, neke druge vrijednosti….Hvala Sonja na ovom lijepom tekstu.