IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
Piše: Sonja Breljak
Uskrs u Berlinu. I ne prebrojah ove godine, koji je to po redu naš Uskrs u Berlinu. Jednostavno, manjak vremena za podvlačenje crte u tom smislu. Ili potrebe…tko bi znao! I tko bi znao je li to dobro ili loše.
Život je pun iznenađenja. Različite vrste. Ponekad onih kojima se promijeni cijeli životni smijer. A ponekad se promjene dogode ili i traže u naoko sitnim stvarima. Poslije se pokaže njihova prava vrijednost.
Uskršnje dane puno Hrvata provelo u Berlinu. Neki su i putovali. Jedni otišli doma. A drugi ostali doma. Tako bi se moglo reći. Zajedno s ckvenim zborom čiji sam dugogodišnji član, provedoh ovo vrijeme –pjevajući.
Obaveza i privilegij.
Najprije se tjednima prije na probama vježbalo. Mlada nam dirigentica, Matija, vrlo stroga. Mi sretni da se netko mlad, glazbeno nadaren i obrazovan, pozabavio zborom koji je prije više godina ostao bez vodstva časne sestre.. njih na žalost u Berlinu od tada više i nemamo… pa slušamo bez pogovora.
Shodno tome i rezultat vidljiv i osjetan. Pjevajući smo proveli i dane Velikoga tjedna, četvrtak, petak, pa subotnje bdijenje, potom svečanu nedjeljnu uskršnju misu i onu na uskršnji ponedjeljak. Puno obaveza. Ali i zadovoljstva. U tome neizmjerno uživam. Duhovna glazba i glazba općenito, prati me od djetinjstva. I ta ljubav nikada nije blijedila niti gubila na značenju. Za blagdane je to samo još intenzivnije.
No, iz sadržaja ovogodišnjeg , netom prošlog Uskrsa, bojanje jaja, obiteljsko okupljanje i pjevanje u crkvenom zboru, i ne bijaše jedino čega se mogu spomenuti. Prijatelji pozvali na kršenje kćerkice, petomjesečne Eve Marije. Pa sad, ništa neobično, bijah i na kršenju starijeg im Samuela. Ipak, ovaj doživljaj obilježio cijelu noć uoči Uskrsa.
A u sjećanju će ostati i puno duže. Naime, mala Eva Marija, krštena je u u uskrsnoj noći. Točnije, krštenje je bilo sastavni dio, vrhunac Vazmenog bdijenja. Kad mi prijatelji nedavno spomenuše kako namjeravaju krstiti kćerku u uskrsnoj noći i pozvaše na cjelonoćni obred, ne dvojih niti sekunde. Par pozvanih odustalo, dugo to naime traje.
Ja se nakon dvosatne mise, pjevanja i bdijenja u našoj crkvi svetog Sebastiana, zaputih u njemačku katoličku crkvu Anđela čuvara na rubu općine Neukölln. Moji prijatelji su naime članovi molitvene zajednice Neokatekumenski put/Neokatakumenische Weg/ i u toj su noći zajedno s drugim sličnim zajednicama koje djeluju u sastavu više njemačkih župa, upriličili cjelonoćno Vazmeno bdijenje i svečani obred krštenja osmero djece i jedne odrasle osobe. Jedanaest dijacezanskih svećenika je nazočilo ovoj svečanosti. Crkva puna mladih obitelji. U sredini i mi, grupa Hrvata, gosti i svjedoci krštenja male Eve Marije.
Bdijenje je kao i prije toga u Hrvatskoj katoličkoj misiji, započelo unošenjem svjetla, odnosno svijeća upaljenih na blagoslovljenom ognju. Potom su skoro sve uloge obreda bdijenja, preuzeli vjernici, članovi zajednice Neokatekumenski put. Recimo da me to sve pomalo zateklo.
Intenzitet sudjelovanja vjernika je veći i jači nego smo to naučili od djetinjstva. Vjernici su sami pojašnjavali o čemu će govoriti svako od osam čitanja. Potom su okupljeni osobnim iskustvima komentirali čitanja. I djeca su imala pitanja za roditelje, tražila odgovore na neke nedoumice.
Orkestar sastavljen od dvadesetak gitara, udaraljki, bubnjeva, violine, flaute i trube, glazbeno je pratio ovo noćno bdijenje, započeto u deset sati uvečer a a završeno u pet izjutra. Glazba me posebno dotakla. Predivni napjevi, izvanredni glasovi, glazba ponešto egzotična, pomalo španjolska, riječi hebrejske. A vjernici svi pjevaju, plješću u ritmu, sudjeluju. Mala Eva Marija u ovoj je noći predana u ruke svećeniku i uranjanjem u vodu tri puta, u svečano ukrašenom bazenu, krštena „U ime Oca, Sina i Duha svetoga“. Na kraju programa, članovi zajednice se uzeli za ruke, pjevali i plesali, svi zajedno pospremili crkvu.
Pomalo me iznenadilo sve viđeno. Vjernici vrlo aktivni u službi Božjoj. Opušteni. Željni intenzivnijeg učenja, doživljaja i življenja vjere, upravo poput katekumena, onih koji se kao odrasli, svjesno i zrelo, pripravljaju za krštenje. Po tome je ova zajednice i dobila naziv. To je njihov način. Njihov put. – Ostanimo budni!- pozvaše za trajanja obreda bdijenja. I tako i bi. Zajedno s njima, ostaše budni i gosti, odrasli i djeca. A poziv na budnost nije se odnosio samo na ovu noć. Imao je dugotrajniju poruku. Porazmislih poslije o mojem odnosu prema vjeri. Pa i pjevanju koje me ispunjava dok traje služba Božja.
Sad mi se i to sudjelovanje čini još važnijim, dragocjenijim.
Pomaže ostati budnim!