NOVA KAMPANJA KLASNE PODJELE ZAORALA BRAZDU
piše: Ivica Košak
Zapušta li Republika Hrvatska svojih 4,7 milijuna iseljenika i radnika s privremenim boravištem izvan Domovine?
Potvrdni odgovor nečijeg bloga, a koji se vrti na svim razinama medijske dezinformacije, nije još dokaz kako ta priča drži vodu.
Više mi to liči na još jednu teorija zavjere po receptu poznatom već u grčkoj tragediji. Ne ovoj današnjoj, nego dinamici dramaturgije kako ju opisuje Aristotel za izvedbu scenske tragedije:
– Prvo se, prema Aristotelu, pusti mačak! Ovdje je to legenda o multimilijarderskoj težini iseljeničkog doprinosa Domovini: prema tzv. Hrvatskom svjetskom kongresu je to 100 milijardi, ne znam čega, ali kod te sume nije to čak niti važno, a što je stabiliziralo platežni promet Republike Hrvatske u zadnja dva desetljeća. Dva desetljeća u kojima su vladali oni koji danas tvrde da bi mogli bolje, samo da ih se još jednom pusti na vlast.
– Zatim se, prema Aristotelu, prozove krivac! Danas je to socijalna demokracija u liku Kukuriku koalicije. Korupcija, nepotizam, privredni kriminal, posljedice psihofizičkog teroriziranja građana u masovnom pokretu neuspjele nacionalne konsolidacije, je sada postao bauk koji kruži kao posljedica „jugoslavenske nostalgije“.
– I treće, na scenu tragedije dolazi junak dana – duhovni obnovitelj, mesija od dobrih savjeta. Publika (čitaj birači) je kratkog pamćenja i ne primjećuje kako je tih famoznih 100 milijardi spiskano upravo u vrijeme onog režima koji je sve to današnjoj vladi ostavio u amanet – kao dug.
– Na kraju, te još uvijek klasične tragedije, treba doći rasplet, prije nego se spusti zastor.
No, umjesto završnog čina sa sretnim obratom, pušta se dimna zavjesa, nebulozno stvaranje legendi o tome kako još jednom u toj našoj tragičnoj hrvatskoj povijesti netko treba, po tko zna koji puta, dobiti svojih pet minuta! Déjà–vu! Zar ne? Zato postavimo radije, kao na sudu pitanje Qui bono? 4,7 milijuna iseljenika živi uglavnom u zemljama OECD-a s (prosječnim) godišnjim bruto prihodom od 40.000 $US (http://dx.doi.org/10.1787/823716683245).
I lijepo im je tamo, dugo žive i dobro im je na zemlji!
Da su ostali u Hrvatskoj njihov prihod, BDP per capita bi iznosio 13,400 $US (http://hr.wikipedia.org/wiki/Gospodarstvo_Hrvatske). Razlika bi se mogla predstaviti kao suma od basnoslovnih 120 milijardi godišnjeg prihoda slavom opjevanih uspješnika (nova hrvatska riječ?) s onu stranu Plive (gdje) gajtan trava raste.
Tu rastu zazubice, razumljivo! Da nam je sačuvan izgubljeni tekst Aristotelove komedije, tamo bi sigurno čitali kako je ta računica zapravo – sprdačina. Kako nemamo originalni tekst komedije, ostaje nam sudbina današnje grčke tragedije: podignuti zavjesu, otkriti veo tajni, zasukati rukave i pljunuti u šake, te jedan problem za drugim odraditi. Točno čitate: raditi, a ne boriti se za prava i pravicu! To nije komedija niti tragedija, nego životna obaveza s onu stranu ideoloških insceniranja.
A za otrežnjenje …iseljenici, ma otkuda bili i što radili, ne raspolažu s bruto nego tek neto dohotkom u zemlji Domaćina, čije zakone trebaju poštivati kao da su njihovi. A taj neto, odmjeren prema kupovnoj moći, nije baš tako puno veći od onog skromnog, ali domaćeg!
Rebalans jedne države se ostvaruje na razlici bruto – neto prometa u toj istoj državi, a to znači prometu i proizvodnji, a ne opterećenju neto prihoda, ma kako dobronamjernih, iseljenika.
Neosporna je činjenica da se o Hrvatima izvan Republike Hrvatske u matičnoj zemlji tj. njihovoj domovini brine malo ili nikako. Međutim nisu svi bez sluha, visokoobrazovani ljudi iz Hrvatske, znanstvenici, umjetnici i gospodarstvenici odlučili su učiniti nešto i poraditi čvrsto na povezivanju Domovine i Dijaspore. S tim ciljem, i sa ciljem očuvanja hrvatske kulturne i nacionalne baštine osnovana je Hrvatska kraljevska akademija znanosti i umjetnosti “Kralj Tomislav” u kojoj je jedan Razred utemeljen isključivo za pitanja i rješavanje statusa Hrvata izvan Hrvatske. http://hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=20713:utemeljena-hrvatska-kraljevska-akademija-znanosti-i-umjetnosti-kralj-tomislav&catid=30:ostalo&Itemid=24
Josipe,
načelno je za pozdraviti svaki korak napretka. No doživio sam nekoliko iniciajtiva s obečavajućim naslovom. Ništa protiv zvučnog marketinga u propagaciji vlastitih ideja. Ja reagiram (žućno) na metodu koja, bez obzira na cilj, prakticira stvaranje podjela na “one” i “ove”. Što bi to trebalo značiti: Hrvatska se odriče svojih iseljenika? Migracija je golobalna pojava. Finska ili Norveška, a de ne govorimo o Irskoj, ima polovicu nativnog stanovništva izvan Domovine. Naravno povratnici iz industrijskih zemalja bi transferom znanja mogli pomoći gospodarskom razvoju Hrvatske. Jedna od mogućih strategija bi mogla biti (vidi članak na str. 5): http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/dokumenti/glasnik/AMAC6-7pdf.pdf
Ivica
pitam se i sam dali je to uopće moguće
Nije ni meni već godinama jasno, čemu u toj dijaspori konačno ne pronađu,hrvatski političari, svoje državne interese.-te osmisle uz domaće stanovništvo.. pošteni iseljenički ulagački program koji bi se svima isplatio..u najmanju ruku ublažio bi ne zaposleno, ujedno potaknuo i privredu..vjerojatno i koje drugo dobro.
A nije ni ova organizacije stvorena baš tako iz luksuza ili neke objesti,tu nas se već opet spominje.
Više:http://www.mirah.hr/
Smatram da je tek pravi posao u tjeku.