TKO TO TAMO PJEVA

KOLUMNA POVODOM
piše: Sandra Marelja Muić 
Jedva da otvorim iti jedan jedini receptor i pomaknem iti jedan neuron kada je riječ o političkim zbivanjima …., okrećem stanicu na radiju dok spomenu Sabor i sjednice, na televiziji mi dnevnik drži Spužva Bob ( silom prilika), a dobre dvije trećine novine odmah savijem ujutro i mučim se sa onom preostalom žuto-ružičastom trećinom .  Ali, kada između silikonskih bombardiranja iz Survivora i osmog pomirenja pjevačke estradne veličine Maje Šuput i njenog dečka ( dečko od četrdeset godina) na internet portalima  uhvatih smrtno ozbiljnu vijest da se u Zagrebu ovaj vikend trebala održati „Međunarodna nacionalistička konferencija“, odnosno skup ekstremnih desničarskih stranaka Europe, ukočilo mi se ovo malo funkcionalne sive mase zvane mozak.  E, ljudi nemojte me zafrkavati jer se istog trena vraćam u ono društvo koje je živ primjer demokracije, a mnogo desetljeća nakon svjetskog rata još je sinonim za gotovo sve najružnije što je tadašnji drugi svjetski rat donio, a nadasve užas holokausta.

Izvjesna stranka koja je uspjela na proteklim izborima iskamčiti cijelo jedno zastupničko mjesto u zakonodavnoj vlasti, a morate priznati da je „jedan“ velik broj ako ga gledati u usporedbi s nulom, deklarirala se kao organizator, a predsjednik te iste, je nakon zabrane održavanja skupa sasuo drvlje i kamenje na, citiram, „piskarala iz medijskog gnoja“. Iz pijeteta ovdje nećemo prizivati usporedbe sa sličnim izjavama iz devedesetih, ali ćemo odahnuti što se ipak radi o samo jednom zastupničkom mjestu, zar ne?  Čitam da je skup trebao biti i potpora hrvatskim generalima  zatvorenim u haaškom zatvoru, koji su se na toj istoj potpori suzdržano zahvalili, je će oni sa i bez nje među ona četiri zida propustiti rođendane svoje djece i sve dane svog života koji je trebao drugačije izgledati jer su se baš PROTIV takvih i trsili na ratištima.

Kako se lako samo pozvati na, ajmo je nazvati, sintagmu „hrvatski general“ ili gotovo kao što je Tomić jutros napisao brend „Gotovina“.  I kako je lako danas biti Antin iz stranačkih prostorija sa centralnim grijanjem  i otići poslije na piće sa kolegama, te na večeru sa ženicom nakon što se pokupi klinca sa treninga.

Ne znam koja nam je dobra, a koja loša vlada, jer ni jednoj ne bi bili u stolici, a ovima vladajućim nesretnicima sada ne bi bila ni u lijevoj cipeli, pa ni da je Loubotinka, vjerujte mi.  Zanemarimo up – and downs od kada su na vlasti, koketiranja, rešerširanja , kadroviranja i osciliranja, ali sa jasnom zabranom ovog skupa koja je stigla iz MUP-a i od premijera  su nam barem negdje ulili povjerenje, iako iskreno mislim, da bi jednako tako reagirala i protekla kazališna družina u ovom slučaju, ako bi se bili našli vremena usuglasiti, jer su oni zbilja najmarljiviji bili u općoj devastaciji svega postojećeg u hrvatskom društvu,a najviše onih par zrna preostalog morala i etičnosti. Suvišno napominjati da se vrhunske pljačke draguljarnica pomno planiraju i razrađuju godinama .

Čitam još na provjerenom političkom portalu da je medijski sve iskrivljeno i da se dvojac predsjednika i premijera ponio diktatorski, te da je samo riječ o zajedničkoj borbi protiv destruktivnog globalizma. Ispao mi  jezik do poda.   Sam prizvuk „nacionalistički“ u europskom društvu izaziva reakciju pogotka plastičnim metkom u oko , prosječan  Jan ili Hans se promeškolji i skrene pogled kada netko uhvati mljeti o tome i trpi samo poveznicu „nacionalna himna“ i to je sve.  Ali oni koji nisu prosječni Jan ili Hans, kojima je u današnjem tehnokratskom društvu dostupna svaka informacija ( ne znam jesu li na to mislili ovi jediničari sa tom borbom protiv destruktivnog globalizma) i hrpa slobodnog vremena jer nemaju zaposlenja i nemaju smisla u Europi otvorenih granica, e ti su lakozapaljivi profili za takve ekstremne zajednice, jer im to „ekstremno“ daje na važnosti, jer to ipak nije „prosječno“, a kamoli ISPODPROSJEČNO. Ako ćete namlatiti nekog jer mu je frizer napravio dobar irokez, onda zbilja niste prosječni.

Temelj svih vjeroispovijesti je demokracija i čovjekoljublje, te ništa što nema korijena u tom istom, kako i sam papa kaže, nema mjesta u religiji.  A temelj demokracije je antifašizam, isti onaj antifašizam za kojeg su se borili drugarice i drugovi četrdesetih godina proteklog stoljeća  i ne daj bože da se u ovim krajevima nisu uspjeli izboriti za to isto tada jer bi sada govorili jezikom bez ovoliko dijakronijskih znakova, sigurno.  Zbilja im hvala i čast na tome, kao i svim onima poslije njih, nadasve onima u devedesetima , te svim onima koji se nisu vratili kući iz tih borba.

Kada ocvali pjevač danas ne može  opstati pored svojih nabildanih mladih kolega sa tetovažom umjesto zlatnog lančića oko vrata, prihvati se snimanja radijskih reklama. Kada lijepa glumica više ne dođe do niti jedne uloge, potrudi se doći do obnažene naslovnice . Kada stranka u Hrvatskoj nema niti jedan novinski stupac , niti na pretposljednoj stranici prije crne kronike, te ništa osim rasparanog plakatića na banderi u Donjim Šiškovcima,  onda organizira skup. Eto , ovim „jediničarima“, plusić iz zalaganja jer su dobili svojih pet minuta medijske slave, inače ukor pred isključenje, iako to odavno jesu.