IZ DRUGIH MEDIJA …črčkarije
U prizemlju stare kuće, iz tko zna koje godine, u ulici Primorje na broju 102 stoljetnog primorskog grada Bakra, uz samo more nalazi se jedan neobični maleni atelje. Bakar nam je poznat po odvratnim dimnjacima, velikim ruzinavim dizalicama, koksari, industrijskim halama, prljavim teretnim brodovima i zapuštenom kulturnom blagu, ali ovaj atelje odskače od svega i svojim bi izgledom više pristajao nekoj artističkoj ulici slavnog Pariza, nego sivilu grada Bakra.
U njemu gitara zauzima posebno mjesto. Reggae, blues i rock trešte sve u šesnaest, a slika ima koliko i šipak koštica. I veliki Pablo Picasso zasigurno bi se posramio kada bi ovo vidio.
Crteži, slike i grafike mističnosti, vječnosti te iskrivljene stvarnosti vise sa zidova i stropova, sve je prenatrpano kistovima, bojama, platnima i ostalim slikarskim priborom. Simbolika vrišti na sav glas. U tom prostoru uvijek je veselo i živo jer domaći Bakrani atelje posjećuju svakodnevno, a uvijek ima i turista kupaca kao i raznoraznih umjetnika koji često svrate na druženje i čašicu razgovora o umjetnosti.
Atelje je to u kojem se prolaznik može sakriti od ružne stvarnosti i svakodnevice, osjećati se kao kod svoje kuće, razgledati, pitati, slušati, biti unutra do mile volje te uživati u nečem što moževidjeti jedino u nekom filmu. Zaslužan za svu tu pozitivnu atmosferu ispunjenu kubizmom,apstrakcijama, mrtvom prirodom, aktovima,nadrealizmom i portetima, raščupani je i veseli Ivan Paulić.
Možda vam njegovo ime ne znači ništa jer on ima samo 22 godine i još je previše mlad kako bi bio u nebesima, no za škole koje je završio, sve izložbe koje je dosad ostvario te svoj atelje – galeriju, kulturnu ustanovu koju je osnovao bez ičije podrške i s nula kuna u džepu, treba mu skinuti kapu s glave.
U razgovoru s njim, upitao sam ga ima li podršku od gradskih vlasti te je li i on dio velikog zapuštenog kulturnog blaga grada Bakra, na što mi je odgovorio:
–Naravno, kao i sve ostalo, mene su također mimoišli, stoga jedva čekam priliku za bijeg iz ove zemlje, tamo negdje daleko, gdje će se više cijeniti moj rad i trud.