Dubravka Borić
Bradica i rogi,
kroz vrota mirine.
Na podu suho
grona česmine.
„A da non stavimo
zelene oćole?“-
-otac s nami
zameće šole.
Koza sritna,
bez oćolih,
do kaića
potrkije,
po sa nami,
u Oponku,
burdižo
po novo brime.
Nepoznate riječi:
Opanak-ime kaića (ličio je na opanak)
rogi-rogovi
mirina-ruševna kuća
grona-grana
česmina-crnogorično drvo, crni hrast
non-joj, njoj
oćole-naočale
šola-šala
sritna-sretna
kaić-mala barka
burdižat-jedriti uz vjetar
brime-breme, oveći zavežljaj grana sa zelenim lišćem jestivim za koze
KOZA U OPANKU
Brada i rogovi
kroz vrata zidine.
Na podu suha
grana česmine.
A da joj stavimo
zelene naočale?-
-otac s’ nama
zameće šale.
Koza sretna,
i bez naočala,
do barčice
potrkuje,
pa sa nama
u Opanku
odjedri
po novo breme.
Drag mi je svaki komentar na moje pjesme .
I cijenim dobre komentatore. Hvala gosp. Mayer!
Dubravka
svaka čast, na hrvatskog izvornog dijalekta,može netko probati, ili se truditi, pa i pretjerivati, ali izvorni majčin jezik unjezinim osjećajima,teško će uspjeti prevesti.
Hvala,NIKOLA!
HVALA BOGU DA MI JE TO REKAO: NE NEKO -BILO KO, NEGO GOSP. SA HGB- NIKOLA ŠIMIĆ TONIN! Baš sam prezadovoljna! Usput rečeno,čitam Vaše uratke i veoma mi se sviđaju, a portal HGB nastojim pročitatisvaki dan,ukoliko me ovaj stari moj kompjutor posluži. Ja sam svjesna činjenice o ljepoti izvornog jezika- jezika moje majke, ali imam 2 razloga za prevod: 1: Htjela sam , i tome se nadam, da će mi netko sa HGB (ako li ne razumije dijalekt mog otoka!) lakše moći prevesti na njemački, pa sam se trudila prevoditi na štokavski. Možda biste mi Vi mogli odgovoriti da li… Read more »
Iskreno grijeh je ovakve pjesme prevoditi, dati manje poznate riječi, da, ali prevoditi ne, jer tolika je
ljepota u jeziku, neobičnosti riječi i daje pjesniku,
onu moć i mogućnost, dati neobičnu i izvornu snagu riječi u svoj njenoj izvornoj ljepoti, izuzetno su mi dragr i lijepe ove, i ovakve pjesme.
Nikola Šimić Tonin