MI SMO GOTOVI, IDEMO PITI

KAJ GOD!
Piše: Ivek Milčec
Na ovogodišnjoj “Norijadi” bilo je dosta mladića i djevojaka koji su u naslovu napisane riječi dali utisnuti na svoje majice u kojima su proslavili zadnji dan nastave. Ne sjećam se da su napr. u Berlinu učenici završnih razreda, idući gradom, posipavali jedan drugoga sa brašnom, ali i sve živo kaj im se našlo na putu. Nije nimalo ugodno kad u trenutku postaneš “bijel” i zapravo ne znaš kak reagirati na ove svojevrsne “maturantske norije”. Ne znam od koga i od kada potječe ta nimalo lijepa navika posipanja brašnom, ali koliko se sjećam toga nije bilo kada smo mi svršavali zanate, srednje škole ili gimnazije. Zapraf, ni na kraj pameti nam nije bilo da bi starijeg čovjeka uvrijedili ili, ne daj Bože, ostavili stajati u tramvaju kak je to danas vrlo čest slučaj. Naši stari znali su reći da je na prvome mjestu kućni odgoj djece i mladeži a ako se tu zakaže posljedice se kasnije više ne mogu ispraviti.

Prekjučer smo supruga i ja iskoristili lijepo, sunčano poslijepodne šetajuć zagrebačkim parkom Ribnjak u kojem je nekad davno bil poznati plesnjak gdje smo se zabavaljali i učili “čagati”, upoznali s pucama i zaljubili se, ali i naučili (ak nismo znali) lijepom ponašanju u svakodnevnom životu.

Dok smo tak prebirali po uspomenama iz naše mladosti pristupi nam klinac od nekih dvanaest godina i počne nas žicati nekaj sitnoga. Upitah ga za kaj mu treba lova a on nam, ostavljajući nas bez teksta, jednostavno reče: -“Za cugu, tj. žesticu iz obližnjeg dućana!” Teškom mukom smo se rješili klinca koji je bil uporan i nije štel vjerovati da nemamo ni prebijene kovanice u džepu. Ovaj neugodan susret s djetetom koje pije potsjetil me na Večernjakov tekst o hrvatskoj djeci koja zabrinjavajuće puno puše i konzumiraju alkohol. O tom velikom i vrlo ozbiljnom problemu Večernjak piše:”Hrvatske školarce, prema međunarodnom istraživanju provedenom u četrdesetak zemalja Europe i Sjeverne Amerike, po sklonosti alkoholnoj razbibrizi svrstava se zabrinjavajuće visoko. Naši jedanaestgodišnjaci su po pijenju alkohola najmanje jednom tjedno na visokom šestom mjestu …pritom su djeca koja u Hrvatskoj redovito, svakog tjedna, posežu za vinom, apsolutni rekorderi i zauzimaju neslavno prvo mjesto!”

Kaj reći na ovakve šokantne podatke nek da su naša djeca često puta naše ogledalo. Ma, koliko god se mi pokušavamo opravdati utrkom za poslom i većom zaradom, činjenica je da su djeca i mladi sve više prepušteni utjecaju ulice na kojoj se nema ništa dobra naučiti pa stoga nije čudo kaj je sve više prestupnika tinejdžerske i maloljetničke dobi. U posljednje vrijeme sve više je “u modi” trganje i krađa lančića s vratova starijih, često invalidnih osoba. Danas, u općoj besparici i sve većem siromštvu “cvate” otkup zlata i srebra pa mladim delikventima nije problem prodati ukradeni lančić a od dobivenog novca kupiti i s društvom u parku popiti po koju litru “žestice.”

Takva djeca, tinejdžeri i maloljetnici, sve više postaju problem u školi koja ne zna kako i na koji način stati na kraj učenicima koji ne respektiraju učitelje, nastavnike i profesore. Svojim ponašanjem problematični učenici u razredu i školi postaju “glavne face” pa idu tak daleko da učitelje i profesore psuju, pljuju i vrijeđaju. Ima slučajeva da ih nakon nastave dočekaju i udare nogom u stražnjicu. O toj problematici tjednik “Nacional”piše: -“Najoštrija sankcija koja se nasilniku u osnovnoj školi može dogoditi je da bude premješten u drugu školu, a srednješkolcu da bude isključen s nastave te ispite polaže na kraju godine …Roditelji takvog djeteta, kažu, smiju odbiti razgovor s psihologom kao i bilo koju drugu pedagošku mjeru poput terapije ili liječenje kod psihijatra, dok nastavnici ne smiju poduzeti ništa …Pravilnici u školstvu su skupovi odredbi o tome što sve nastavnik mora i ne smije i što sve učenik ne mora i smije!”

Iz gore navedenih primjera vidljivo je da se pod hitno moraju mijenjati neke odredbe koje nastavnicima i školi vežu ruke a mladim nasilnicima omogućuju da nekažnjeno maltertiraju sve oko sebe. Roditelje problematičnih tinejdžera trebalo bi čvršće zakonski “pritegnuti” da vode računa što im djeca rade, s kime se druže i da na vrijeme budu u kući a ne da (često do sitnih noćnih sati) u parkovima i šumarcima”cugaju žesticu” i privikavaju na “motanje i pušanje trave.”

Ako se uskoro tak ne postupi bit će sve više mladih s natpisom na majicama “Mi smo gotovi, idemo pit´”(gotovi smo sa školom, žesticu u ruke). Kaj god!