KAKO JE MENI BILO

piše: Anica Krstanović
foto: Alfred Matijašević
Berlin/O putu u Sisak mladih vjernika HKM Berlin pisali smo više puta, počevši od njihova ispraćaja iz Berlina, potom rukom Mateje Marić kroz njene Dnevničke zapise, svjedočili i fotografijama iz Siska okom Alfreda Matijaševića  a na koncu i po povratku u Berlin, kroz dojmove mladih, voditeljice zbora i svećenika,  sabrane na našim stranama. Iz pera Anice Krstanović, jedne od voditeljica puta, donosimo do sada neobjavljene dojmove iz Siska kako bismo i time sudionicima Susreta osvježili sjećanja i sve pozvali na prezentaciju mladih naslova “Kako nam je bilo …” u petak, 25. svibnja, u 19,30 sati u dvoranu HKM Berlin. /Urednica/

KAKO JE MENI BILO  …Anica Krstanović

Već u pripremnim katehezama za SHKM sa mladima naše misije imala sam dojam “da smo na pravom putu”. Oduševilo me je kako su se mladi i izvan kateheza bavili temom “u svjetlosti hodimo”, vrjednostima o kojima smo na katehezama razgovarali. Čak su i oni koji su malo povučeniji “progovorili”. To mi je bilo posebno drago, jer smo na svim pripremnim susretima pazili na to da su svi “integrirani”, da nitko nije sa strane.

Sam susret je bio odličan, neopisiv u svim pogledima …naši mladi su bili oduševljeni, svi su bili nasmijani, raspjevani, ponosni što su i oni bili dio hrvatske katoličke mladeži i tako sa ostalima svjedočili kako je lijepo biti mladi Hrvat katolik. Duh koji se mogao osjetiti na susretu kod svih sudionika je prešao i na naše mlade. Bili su puni žara i vratili se tako. Imala sam osjećaj da naši mladi ne žele, da ovo sve doživljeno prestane pri povratku u Berlin …što su u razgovorima i potvrdili.

Razmišljali su kako oni mogu i dalje hoditi u Svjetlosti, što mogu učiniti. Imaju jako puno ideja …krenuli  su odmah “na posao”: saznajući da se održava u subotu nakon povratka  “Krunica za djecu”, izrazili su želju da oni skupa sa svojim prijateljima iz Zbora Mladih i FRAME, koji nisu mogli putovati, animiraju tu krunicu. Za mene je to bio najbolji dokaz da se “isplatilo” uložiti trud u pripreme i putovanje. Spremni su s velikom radošću prenijeti dobiveni žar i Duh na druge …u biti, ispuniti svoj kršćanski “zadatak”, puni radosti i zanosa.

Sa sureta će mi ostati posebno u sjećanju, da je među 30.000 mladih bilo jako puno mladih svećenika, redovnica, redovnika …i pogotovo bogoslova i mladih cura koje se pripremaju da postanu redovnice. Oni su po meni bili “nositelji” radosti i života na susretu. Ta dva dana nije bilo ni jedne pjesme, razgovora, svjedočanstva gdje oni nisu bili “glavni” prenositelji radosti, ljubavi, pozitivnog ozračja i otvorenosti za druge. Uvjerena sam da su potakli i neke prisutne mlade da se zapitaju, da li možda i njih Krist poziva tim putem. Nama iz HKM Berlin ostati će posebno u sjećanju jedan bogoslov dominikanac, koji je rekao, da se molimo za njega i njegove kolege, da polože sve ispite i tako što prije postanu svećenici …

Na kraju …mogu samo reći  …ponosna sam da imamo predivne mlade ljude, u Misiji i u Hrvatskoj  …jednako koji poziv izaberu …trebamo ih podržati i  ne trebamo se bojati za budućnost Hrvata katolika.