KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
Stružec/ Sveti Ilija i smotra folklora “Savski vali” u Bobovcu. Selo Bobovac je od Siska udaljeno dvadesetak kilometara i proteže se pokraj Save, djeli ih samo nasip koji brani selo od poplave. Kuće smještene nisko u dolini i par trijemova, igralište, škola i dom …to je sve, i malo. Mladi nemaju tu mogućnosti za razonodu, pa odlaze, po mogućnosti u Sisak.
Prije desetak godina, kada je KUD Bobovac gostovao u Strušcu, rodila se folkloračka ljubav, između Renata, predsjednika KUD-a i naše vrlo mlade, početnice studija, Martine. Ostavi ona studij i uda se u Bobovac. Bila ja na njihovoj seljačkoj svadbi i vozila se na kolima, koja su vukli debeli crni pastuhi. Griva koja im je ponosno visjela niz debeli vrat I kas kojim su trčali oduševili su me do danas.
Jučer sam ih opet vidjela. Vukli su KUD-ove po selu, na šareno okićenim kolima, uz pjesmu i svirku, i spustili ih na igralište.
Pred domom nas dočekuje Martina i sve nas izljubi. Ima troje djece, dvije kćerke i sina. Kaže …teško je ovdje, zato neka moje cure uče i udaju se u grad. Stružec je ljepši, eto dolazim prekosutra, i ostat ću tri tjedna, da ga se naužijem.
Počeo je nastup. Na smotri se bira najljepša sneha, najbolji KUD, najljepši par.
Mi prijavili Danicu, snehu koja se udala u Stružec iz Posavine, ali na sebi nosi svekrvinu Moslavačku nošnju, našivenu sa svilom, staru stotinu godina. U ruci joj ružmarin i krunica, na ruci moja taška od prabake, koja se otvara sa strane. sametasta je i smeđe boje, unutra je “nez” nec za sjedu kosu bakinu, koji se već od starine raspada. A znate što, nikada ne znaš što će žiri pitati …a pitaju oni i što imaš pod rubalkom …pa se dogodi da snahe moraju pokazati i gaće. Ima tu naravno i smijeha.
Danica nosi na sebi dukate, petake i šestake, na uhima joj vise dukati i na prstenu je dukat …sve pravi, jer puno ima i lažnih dukata, naručenih iz Slavonije. Nadamo se prvoj nagradi, jer je Danica najljepša. No kako to obično biva, žiri misli drugačije.
Penjemo se na pozornicu, stajemo u polukrug, Ljubica i ja u sredini, naime nagovorile one mene, da nas dvije pjevamo same, vodimo pjesmu “Sveta zemlja”. Kako sam dugo godina živjela u Berlinu, slabo znam napamet naše pjesme, a i sada slabo pamtim. Učila ja ali ne ide, a nema se ni vremena. Napišem si tekst na list papira, ali Ljubica drži list prenisko, pa ne vidim čitati. Počnemo pjesmu …imam tremu, no nakon prve kitice ide pripjev koji pjevaju svi:- “Oj, Hrvatska zemljo sveta, stoljećima razapeta, na tvom nebu zora rudi, i Hrvate iz sna budi”. Kod pripjeva Ljubica mahne publici da i oni pjevaju s nama. A onda se cjelom salom prolomila glasna pjesma i još veći i glasniji pljesak. Meni hoće suze …Pa ne sada ..govorim u sebi …moram voditi dalje, ima još tri kitice, ona neće moći sama. I dalje su svi pjevali sa nama, i to nam je donijelo PRVU NAGRADU PUBLIKE. To nam više znači, nego pobjeda za najljepšu nošnju. Nagradu je primila predsjednica KUD- a Stružec, Ružica Podbrežnjak.
Cijelu noć je svirao bend “Zlatne dimenzije” iz Siska, i pjevač Goran Matijašević, mužev rođak, koji je i najavljivao:-11. i 12.8.2012. “Zlatni glas Moslavine” organizira KUD- Stružec. To je tradicionalno natjecanje, amatera pjevača.
Uz tako dobru muziku, nismo ni mogle prije, nego u rano jutro, krenuti kući.
Pred kraj je do nas došao i “stružečki zet Renato” član žirija, pa nas malo pošpotao. Veli …ma kako možete svoju snašu obući u tri različite nošnje. Rubača joj drugačija od opleča, a pas drugačiji od nošnje. I ta svilena nošnja nije moslavačka, da si ti išla u svojoj, odnijela bi prvo mjesto. A i curica, koja je držala zastavu, bila u patikama! E pa, opet smo nešto naučile!
Predsjednica KUD-a nas pohvalila i čestitala nam.