IZ NAŠE ARHIVE …objavljeno 15. 09. 2012.
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ S radošću izlazim na postaji Nollendorfplatz, podzemne linije U2. Nedaleko odatle, u kratkoj i sjenama starih stabala javora zagrljenoj ulici naziva …a kako nego …Ahornstrasse, zgrada je Veleposlanstva Republike Hrvatske. Raznim sam povodima, službenim, svečanim, privatnim …bila u prošlosti njen čest posjetitelj. Danas, tu ispred, prije ulaska u zgradu, očekujem najprije jedan privatni susret, prije onog drugog, više službenog.
Naime, veleposlanik RH u Njemačkoj dr Miro Kovač, upoznat će i primiti na razgovor tri mlade djevojke, naše suradnice, autorice dnevnika iz Afrike, Amerike i Hrvatske. Ahaaa!!! I evo ih, sve tri su točne u minutu: Andrea Vidović, Matea Marić i Antonija Tustonjić.
O, imale bi naše strane štošta predstaviti. Imale bi opričati toliko toga, iz pera starijih iseljenika, progranika, protjeranih, povratnika …imali bi koga upoznati s prestavnicima hrvatske države u Njemačkoj. Na ponos su nam naši autori. Al za prvi takav kontakt, upoznavanje i prepoznavanje, ipak izabrasmo ovaj najmlađi dio našeg portala. –I, recite, veleposlanik baš hoće nas upoznati ...priupituju malo nesigurno naše mlade suradnice. -O naravno, još i kako, vjerujete mi, bit će to najljepši dio njegova mandata ..hrabrim ih.
Predstavnici hrvatske države u Njemačkoj očekuju nas -veleposlanik dr Miro Kovač i ministrica savjetnica, Mirjana Božić. Upoznavanje i predstavljanje. O kako bih puno mogla govoriti o ovim mladim ljudima. Kroz tekstove ih jako dobro poznajem, njihove osobine, karakter, njihova zanimanja, sklonosti, osjetljivost, planove, namjere, želje.
Najprije, otvorena, socijalno osjetljiva, angažirana Andrea koja je godinu dana provela u Africi, radeći s bolesnom djecom, učeći o drugima i sebi u dalekom svijetu, tražeći nove putove, upoznajući slične i drukčije ljude. Oduševljena sam Andreinim zrelim i širokim razmišljanjima. Puno će još toga napraviti ova 22 godišnjakinja prateći svoj san i svoj način. –Vrijedilo je otići, to bih svakom preporučila, upoznati drugi život, otvoriti svjetove.
Predstavismo i Mateu, 18 godišnjakinju, maturanticu berlinske gimnazije koja nam se svojim dnevničkim zapisom na hrvatskom jeziku, javljala sa Susreta katoličke mladeži u Sisku. Matea svira, pjeva, osjeća blisko hrvatski jezik i identitet kojim se ponosi i koji će je sigurno pratiti i dalje kroz njeno obrazovanje i rad.
Na koncu, i najmlađa 17-godišnja Antonija i njeno američko iskustvo koje je učinilo da se i ona sama vrati drukčija, s novim spoznajama, prijateljima, znanjem i još toplijom vjerom koja je svugdje prati.
O, kako je bilo lijepo i toplo predstaviti ove mlade ljude. Dugo im, predugo, mi sami nismo davali riječ, pa ja evo uživam slušati ih, biti svjedokom ovog jedinstvenog, njihova susreta s hrvatskom državom …nadam se ne i posljednjeg takve vrste.
Dr Kovač je mlade djevojke, srdačno pozdravio, zadovoljan ovom prigodom upoznati ih. Sa zanimanjem je saslušao njihova iskustva, pohvaljujući i našu inicijativu i ruku pruženu mladima.
– Lijepo je da ste svoja iskustva podijelili s drugima. Dobro je da upoznajete svijet, putujete. Valja se otvoriti svijetu. Prošlo je vrijeme kad su Hrvati ovdje živjeli zatvoreni u svoje svjetove u strahu da ne izgube svoj identitet. Treba se otvoriti svijetu. Treba ići k njemu i tamo se predstaviti, ne zaboraviti svoje ali učiti, postići, dostići, svijeta vrata otvoriti …Nije dovoljno kad razgovaramo i družimo se, hvalimo se, sami između sebe. Treba se širiti i svoj identitet predstaviti drugima i druge upoznati. Na tom putu želim Vam puno uspjeha u vašem daljem obrazovanju i radu. I ulazak Hrvatske u Europsku uniju donosi nam tu poruku, kad se ravnopravno, u ravni s drugima, trebamo izraziti, predstaviti se, tu nam trebaju mladi, obrazovani i sposobni.
I ministrica savjetnica Mirjana Božić koja je bila prisutna na predstavljanju Dnevnika iz Amerike Antonije Tustonjić, pozitivno se i s komplimentima izrazila o radu i inicijativi našeg portala. Naglasila je i važnost obrazovanja naših mladih, posebno ističući kako joj je drago da se ovdje radi o trima djevojkama, o mladim ženama koje sasvim sigurno još dosta toga kane napraviti u životu.
Vjerujem kako je i ovaj susret u tom smislu pružio potporu, ukazao kako su mladi, uključujući se u punom smislu u društveni život sredine u kojemu žive …pa i šire, puno šire …na pravom putu. I vjerujem kako ovaj susret naših diplomatskih predstavnika i mladih Hrvata koji žive u Berlinu, naših suradnika, nije od posljednjih takve vrste. I mislim kako su ovim ( tek …ali ipak) otškrinuta vrata novoj komunikaciji i shvaćanju, zanimanju za obrazovanje, rad i život naših mladih.
Možda ovaj susret bude i drugima na poticaj. Nama jeste.
-Hvala Vama što ste nam omogućili taj sastanak, bilo je doista zanimljivo slušati što je konzul rekao o našim putovanjima i budućim perspektivama ..napisala nam je jedna od sudionica susreta, Matea Marić. S Andrejom sam o tome još dugo razgovarala nakon susreta, u obližnjem kafeu, pokušavajući zajedno razabrati poruku, pravu notu, onu inicijalnu, poticajnu …otvoriti vrata, ići među druge, predstaviti se, upoznati, primati i dati. Eto, to je to!
Uglavnom, isplatilo se čuti kako je vrijeme zatvorenosti u sebe prošlo. Odavno tako žive naši mladi, samo mi ostali stali smo u vremenu, okamenili se, predugo sanjali samo povratak, zaboravili pitati kako im je tamo gdje smo ih doveli, rodili, ostavili. Zaboravili smo ići za njima. Bilo bi vrijeme od tog drugog vremena. Zahvaljujemo našim diplomatskim predstavnicima na pohvalama (dobri duh iseljeništva) i shvaćanju našeg rada, poticaju danom mladim ljudima i nagovještaju novog vremena.
S nestrpljenjem i radošću očekujemo ovih dana i prvi prilog iz Engleske, iz pera naše, nove mlade suradnice, Ane Kolak. Ali …kako bi rekao naš narod …o tom-po tom!
(dok čitate ovaj tekst iz arhive Hrvatskog glasa Berlin, , naša Ana već vrijedno tekstovima puni svoju rubriku naslova MOJI ENGLESKI DANI.