DRŽAVNIK A NE POLITIČAR

O ČEMU JE RIJEČ
piše: Žarko Delač
Podatak o privremenom iseljavanju  u prvom redu mladih i obrazovanih ljudi iz Hrvatske koji se ovih dana  pomalo stidljivo pojavio u našim medijima više je od obične informacije. Najbolji je to dokaz  njihove nevjerice u hrvatsku budućnost, u zemlju znanja i obrazovanja i odgovor na aktualnu situaciju u društvu. Ponovno je kao 70-tih i 90-tih godina aktualno iseljavanje i odlazak iz Hrvatske u potrazi za srećom i boljim životom.

Za razliku od prethodnih najnovije migracije nisu uzrokovane političkim pritiscima ili ratnim operacijama već su rezultat osobne odluke i izbora. Upravo je osobni odabir pojedinaca dodatni znak za uzbunu kako bi se zapitali koji je tome razlog. Ili bi se barem trebali zapitati, raspravljati, poduzeti ako ništa drugo barem neke deklarativne poteze.

Pri tome odlazak velikog broja naših sugrađana u druge zemlje i mala vjerojatnost njihovog povratka u ulaganja teško zarađenih novaca u Hrvatsku otvara i dodatno pitanje. Riječ je o demografskom problemu i kontinuiranom smanjenju stanovnika čiju konačnu potvrdu čekamo još od prije dvije godine završenog popisa stanovništva.

U svakom slučaju biti će to još jedan porazan podatak i zabrinjavajuća brojka hrvatske sadašnjosti. Nažalost nakon umirovljenja don Ante Bakovića o tome se ne govori dapače čak i ne šapuće u državnim institucijama ili medijima.

Rezimirajući prethodno rečeno te dodavši bijelu kugu, svakodnevna stradavanja u prometu, minskim poljima, samoubojstvima i ubojstvima dolazimo do još jednog paradoksa u našoj državi. Riječ je o  brojci s kojom se stalno opterećujemo, a to je broj nezaposlenih koji  unatoč svemu stalno raste.

Bez obzira na sve manji broj radno sposobnog stanovništva, nezaposlenost se ne smanjuje ili stagnira već i dalje raste. Uzimajući u obzir ove činjenice gospodarski problemi i pad industrijske proizvodnje još su drastičniji.

Dodatan je to razlog za zabrinutost i alarm za razmišljanje te poduzimanje oštrih i djelotvornih koraka bez obzira na političke, stranačke ili gospodarske interese pojedinih skupina te utjecaja raznoraznih stranih institucija i fondova. U pitanju su nacionalni interesi i problemi čitave zajednice koji se ne mogu rješavati parcijalno već odlučno i cjelovito.

Postoji li u Hrvatskoj volje i snage da se to provede u djelo? Za sada ne vidim lidera i vođu s državničkom vizijom i sposobnošću koji bi nas pokrenuo i izvukao iz sadašnje krize. Ipak nadu mi daju potezi koji se u posljednje vrijeme vuku na Pantovčaku.

Vrijeme će pokazati je li nada bila opravdana.