piše: Emil Cipar
Slavonski Brod/ Nisam od današnjeg dana puno očekivao. Subota je …malo odmora, malo užitka (čitanje i tako to), malo šetnje sa psom.
Ali i u danima u kojima nište ne očekuješ moraš nešto pojesti. Bit će to fast-food danas. Za doručak omlet, ručak kod sestre …što baš i nije fast-food, već ukusno pečenje sa zapečenim pire-krumpirom i svježom salatom iz sestrinog vrta.
Ali za večeru ipak fast-food. Ćevapčići, ražnjići …tako to. Ne jede mi se ništa od toga, ali…
I uputim se u brodsku večer bez konkretnog cilja …nešto će mi već pasti na pamet.
I pade mi na pamet.
Prije par dana bio sam sa prijateljem Željkom u restoranu Vidikovac u hotelu Art u Brodu. Primjetio sam u jelovniku zapečene štrukle sa sirom. Domaće štrukle …da se razumijemo.
E to bih mogao! Jednu pojedem u restoranu, a jednu ponesem kući …za kasnije. Moram tako, jer ne mogu odjednom pojesti veću količinu.
Ali …u tom restoranu prave i izvrsnu sarmu. To sam već jeo prije i moram reći …bila je prava sarma. Ni preljuta, ni preslana, ni premasna, ni prekisela… Svaki začin bio je tako doziran da ne dominira, ali da ga ipak osjetiš.
U redu …onda ipak sarma, iako je večer. Jednu pojedem odmah, a drugu sutra za ručak.
Iz restorana Vidikovac predivan pogled na grad u noći.
Naručujem sarmu ipak.
Nakon nekog vremena vraća se konobar:
-Oprostite, žao nam je ali sarme više nemamo. Stvarno nam je žao!
-Dobro …onda štrukle sa sirom zapečene u peći. Ali samo jednu za ovdje, a drugu ću ponijeti.
-Naravno!
Nakon nekog vremena, opet će konobar.
-Iz kuhinje mi javljaju kako im je jako žao, ali imaju samo jednu štruklu. Kuhar predlaže da ju pojedete ovdje, a kući možete ponijeti špecle sa sirom o kojima ste neki dan razgovarali. Naravno …njima vas kuća časti.
Sve sam mogao pomisliti, ali da ću na današnji dan od kojega nisam ništa očekivao doživjeti vrhunski kulinarski užitak …to nisam ni sanjati mogao.
Stvarno razgovarao sam nekidan sa šefom kuhinje u oba restorana hotela Art. Zove se Dalibor Pudić i kao kuhar radio je već u restoranima u Schwarzwaldu.
Kuhanje za Dalibora nije zanimanje, već poziv. Kuha rado i dobro. Prije svega …želi udovoljiti gostu i želi da njegova kuhinja bude prepoznatljiva.
Rekao mi je da kao prilog imaju i špecle. Prave švapske špecle koje sami prave, kao i ostala jela od tijesta.
A meni su upravo špecli toooliko nedostajali u Hrvatskoj. Nema ih u trgovinama, a neka jela …kao perkelt na primjer, ne mogu si zamisliti bez njih.
Stigla i moja štrukla sa sirom zapečena u peći. Na njoj bi joj zavidjele mnoge međimurske mamice. Mislim na poznatu međimursku pjesmu „Mamica su štrukle pekli“.
Sad zamislite ovu kulinarsku poslasticu uz zvuke Moonlight serenade koju nam servira simpatični Miro na sintisajzeru. I zamislite da kući nosim još jedan kulinarski dragulj …spomenute špecle sa sirom kojima me častila kuća.
I sve to za deset kuna.
Život je stvarno lijep.