TRINAESTI, ČARAPE …I TAKO TO

Iz naše arhive ….objavljeno 14.11.2012. Iz knjige “On malo duše/2015.

Piše: Emil Cipar
Osijek/Danas je trinaesti dan mjeseca studenog. Ima se nešto s tim trinaestim. Meni ne predstavlja ništa posebno. Datum kao datum. Da nešto posebno znači sigurno se ja ne bih rodio baš trinaestog dana u mjesecu.

Rekoh već u prvom prilogu Osječkog dnevnika kako se veselim susretu s Osječanima. Čuko je sa svoje strane već sklopio prijateljstva i u Donjem i u Gornjem gradu.

Maglovito, vlažno slavonsko jutro. Na Dravi nema puno šetača, ali par ih se nađe uvijek. Jato golubova u potrazi za hranom na livadi pored Drave. Čuko pokušava uhvatiti kojega, ali oni uvijek vješto umaknu …polete …naprave jedan krug i opet se vrate.

Usamljeni ronac na Dravi u potrazi za hranom. Bio je uspješan, ulovio jednu ribu i odnio ju na baranjsku stranu kako bi ju u miru doručkovao.
Unatoč vlažnom vremenu, šetnja je potrajala dugo. Sad smo baš ogladnjeli i Čuko i ja.

Nakon doručka tuširanje. Pripremam čisti veš i primijetim kako sam zaboravio čarape u Brodu. Onaj osjećaj od jučer da smo nešto zaboravili.

Sad znamo što je to …pet pari čistih čarapa.

Vremena za kupovinu više nema. Srećom …služio sam nekadašnju JNA, pa znam da nećeš umrijeti i ako tjedan dana ne mijenjaš čarape.

Danas je boravak pod akceletarotorom potrajao malo duže, jer je trebalo nešto kontrolirati. Cijeli program zračenja je pod kontrolom operatora i onkologa i ja o tome ne vodim brigu. Moje je samo slušati što mi kažu.

Za ručak u bolničkoj menzi danas juha, rizi-bizi, junetina u umaku i salata od zelja. Super ukusno o odnosu na fast-food.
Nakon boravka u bolnici počela je padati kiša. Neda mi se do nekih od trgovačkih centara zbog čarapa, pa se uputim do Gradske tržnice u centru. Tamo je stvarno bogata ponuda raznih čarapa.

Ako je vjerovati napisanom …po vrtoglavo niskoj cijeni nabavih pet pari čarapa, 100% pamuk, broj 43-46. Istinitost deklaracije ću ionako moći provjeriti tek kad ih budem obuo.

Rekoh već kako mi je Dobriša Cesarić susjed, pa provedoh poslijepodne u druženju s njim …bolje rečeno s njegovom poezijom, a evo nešto i za vas:

Stojećke cigaretu palim. Ne prija mi.
Na stari divan ja se svalim. Dodija mi.

Na okno kaplja kiše kapne I zasvjetluca tu i zapne.Sjedim nepomično ko ćuk. Najednom čujem čudan zvuk. To cvili jesen. To je prva Mašina koja pili drva.

Već kapne druga i svjetluca: To jesen mi na okno kuca.

Rijetko kada nosim fotoaparat pri večernjoj šetnji, ali danas učinih to. Opet je Drava cilj, ovaj put onaj njen dio u centru. I stvarno …isplatilo se, ali uvjerite se i sami.

Večera, čitanje i borba s porocima. U stanu su dva televizora bezobraznih dimenzija. Već nekoliko godina uspješno apstiniram, amputirao sam daljinski upravljač iz desne ruke, ali izazov je veliki prošetati po bezbroj kanala.

Situaciju spašava susjed. Zbirka njegovih pjesama nudi sadržajniji program. Ne vejrujete?! E probajte jednom, pa ćete zaboraviti i Sulejmana i Laru i Čačića i Milanovića…

…I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.

I uvijek ista sirotinja uđe
U njezinu svjetlost iz mraka,
I s licem na kojem su obično brige
Pređe je u par koraka.

A jedne večeri nekoga nema,
A moro bi proć;
I lampa gori,
I gori u magli,
I već je noć.

I nema ga sutra, ni preksutra ne,
I vele da bolestan leži,
I nema ga mjesec, I nema ga dva,
I zima je već,
I sniježi…

A prolaze kao i dosada ljudi
I maj već miriše –
A njega nema, i nema, i nema,
I nema ga više…

I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.