piše: Nikola Bašić
Tako, dok su Petra čuvali u tamnici, Crkva je neprestano molila Boga za njega“. (Dj.apost. 12, 5-6). I dalje znamo kako je Petar, čuvan od dvojice vojnika uz njega i četveročlane straže, nakon što su mu pale verige s ruku (anđeo ga probudio bocnuvši ga u rebra i provede kroz zatvorska vrata koja su se sama otvarala, sve do na ulicu i malo još dalje), iziđe na slobodu.
Divne li slike, odnosno reprize, Crkve kod Hrvata; baš kao što sv. Luka opisuje događaj u Djelima apostolskim. Ali evo mene i kličem od radosti, jer se dogodilo ono što je samog Boga nagnalo na milost: naši biskupi pozvaše i stajaše u molitvi sa svojim narodom ( trojica biskupa u zagrebačkoj katedrali na 15. studenoga 2012. u večernjoj misi i molitvi), da Bog očituje svoju pravdu u Haagu i da nam vrati naše uznike-generale, a jedan je biskup, još otprije, pozvao svoje vjernike na molitvu devetnice i na post.
Nismo li svjedoci Božjeg čuda, koje se očitovalo u Haagu, tj. njegovu tribunalu, osnovanog od najvišeg svjetskog tijela, takozvanih UN? Osobno sam uvjeren, da sve možemo kao Crkva, u Hrvata, možemo izmoliti na dobro samoj Crkvi, domovini, državi, pojedincu, obitelji, a sve na veću slavu Božju. No, nešto ne želim ispustiti, tj. posebno naglasiti, da ništa nećemo bez Petra naših dana, a to je svaki naš biskup za njegovu biskupiju. Potvrdu toga nalazimo u jednoj od zadnjih Gospinih poruka u Međugorju preko vidjelice Mirjane:
2. studeni 2012. – Poruka preko vidjelice Mirjane
“Draga djeco, Kao majka vas molim da ustrajete kao moji apostoli. Molim svoga Sina da vam podari Božansku mudrost i snagu. Molim da po Božjoj istini prosuđujete sve oko sebe i snažno se oduprete svemu onome što vas želi udaljiti od moga Sina. Molim da po mome Sinu svjedočite ljubav Nebeskog Oca. Djeco moja, dana vam je velika milost da budete svjedoci ljubavi Božje. Danu odgovornost ne shvaćajte olako. Ne žalostite moje majčinsko srce. Kao majka želim se pouzdati u svoju djecu, u svoje apostole. Kroz post i molitvu otvarate put meni da molim svoga Sina da bude uz vas i da se kroz vas sveti ime Njegovo. Molite za pastire jer ništa od ovoga ne bi bilo moguće bez njih. Hvala vam“!
Ovo je, definitivno primjer, kako su neiscrpne zalihe iskustva prve Crkve, tj. kako i u naše dane Bog čini čuda u svojoj Crkvi.
I onda, tko kaže, uz najveću sigurnost, da ne bismo molitvom, postom i pokorom mogli iskorijeniti dva najveća zla u hrvatskom narodu: psovku i pobačaj, a potom i oskvrnuće dana Gospodnjega-nedjelju!? Ovi grijesi, kako nekoć reče nadbiskup Stepinac, vapiju u nebo za osvetom i treba ih okajavati, kroz molitvu, post i pokoru.
Imamo, možemo reći, vrući primjer kako je u istom mjesecu, studenom, Gospina poruka pokazala svoje značenje i vrijednost činom biskupa u našem slučaju. Kakve li divne korespodencije Neba i zemlje, Gospe i naših biskupa za mjesec studeni u 2012. u početku godine vjere koju proglasi prvi Petar naših dana u Rimu!
„Sile zla će odstupiti, jer se boje molitve“ rekao je 10. studenog u Mimari, sisački biskup Košić na tribini “Dižemo glas do neba- oslobodite hrvatske generale“!!!
I bi tako!