HRANA ZA BOGOVE

Ako nestanu pčele, nestat će čovjek (A. Einstein)

Piše: Jasna Lovrec
Pčele kao proizvođači prirodnih ljekovitih proizvoda, bića su vrijedna poštovanja već od davnina u mnogim starim kulturama te simboliziraju rad i marljivost. Pčelinji proizvodi stoga  dio su alternativne medicine i biomedicine. Čovjek je oduvijek pčelu držao za najsvetiji Božji dar. Na simbol pčele nailazimo u mnogim svjetskim religijama i pučkim vjerovanjima. Proizvod medonosne pčele vezivao se u svim kulturama svijeta uz sve što je sveto, korisno i ugodno pa je tako pčela našla svoje mjesto u svetim spisima, u Bibliji, u Kur’anu, indijskim Vedama.

Neki narodi med nazivaju hranom bogova. Danas se med koristi kao lijek i hrana, dok je nekad predstavljao i hamajliju, odnosno sveti predmet obožavanja, štovanja i zaštitu od svih zala.

Tradiciju pčelarenja u hrvatske krajeve donijeli su Kelti, koji su se približno 400 god. prije Krista naselili u istočnim Alpama te raširili prema jugu i istoku u područje današnje Slovenije i Hrvatske. Oni su tada poznavali košnice načinjene od kore drveća, pletene od pruća, dakle već su se bavili domaćim pčelarstvom.

Kasnije doseljeni Slaveni bili su šumski pčelari, jer je u njihovoj tadašnjoj domovini bilo puno lipovih šuma. U slavenskoj mitologiji u prikazu drva života, tzv. «arbor mundi», na vrhu drveta javlja se ptica, sokol ili slavuj koja simbolizira slavenskog boga Peruna gromovnika, u korijenu drveta je zmija ili slavenski bog nereda i stoke Veles, a u sredini, u dubu nalaze se pčele, odnosno ljudi. Dakle svijet bogova je na vrhu stabla i u korijenju, a u sredini drveta je naš svijet, usko povezan sa životom pčela.

Pčele su isto tako štovali Grci, Rimljani, stari Egipćani a opjevali su ih mnogi pjesnici. U tradicijskoj kulturi pčela se drži za svetu i blagoslovljenu životinjicu. Ljudi su je uzimali za uzor kao primjer marljivosti, organiziranosti, radišnosti, čistoće i mudrosti. Poštovanje joj se iskazuje zbog meda koji ona daje čovjeku i zbog voska od kojeg se prave svijeće za crkvu i razne crkvene obrede.

Pčelari su vrlo poštovani, te se u narodu drži da je sretna obitelj koja se bavi pčelarstvom. U današnje doba industrijalizacije i komercijalizacije poljoprivrede, uništavanjem i zagađivanjem okoliša, nerazumnom sadnjom monokultura koja povećava glad u svijetu, život pčela je ugrožen.

Zagađenjem prirode herbicidima i pesticidima ugrožavaju se čitave pčelinje zajednice pa je i to potvrda kako mala održiva tradicionalna prirodi bliska poljoprivreda dugoročno i odgovorno gledajući ima neospornu prednost ispred poljoprivrede velikih poljoprivrednih koncerna koji samo uzimaju od prirode, osiromašuju je, zagađuju i na kraju uništavaju. Stoga sretne su obitelji koje se bave pčelarstvom i bogat je kraj u kojem je pčelarstvo još uvijek moguće i gdje pčele žive u suživotu s čovjekom.

Med je simbol besmrtnosti, ponovnog rođenja, plodnosti i opće snage a koristi se u kombinaciji sa nekim drugim pripravcima u liječenju oteklina, udaraca, modrica, suhog kašlja, bolova u leđima, išijasa, za skidanje temperature. Jedan drugi pčelinji proizvod, vosak se i danas u nekim seoskim sredinama koristi za pripravljanje nekih lijekova, primjerice za bolesti uha i cijeljenje rana.

U Kini je već duže vremena poznata  uz apiterapiju i api-akupunktura, gdje se rabi pčelinji ubod. Pčelinji otrov najviše se primjenjuje u liječenju mišićnog reumatizma, reumatične upale zglobova, oboljenja perifernog živčanog sustava, u slučaju povišenog krvnog tlaka.

Apipunktura je aplikacija pčelinjeg otrova na bolna mjesta na koži. Apipunktura se prakticira   ubodima  pčela ili aplikacijom pripravka pčelinjeg otrova. Pojavljuju se i alergije na pčelinji otrov, pa bi osobe prije nego li se odluče za apipunkturu trebale izvršiti provjeru podnošljivosti na pčelinji otrov.

U Međimurju je još danas razvijeno tradicijsko pčelarstvo, no nažalost mnogo manje negoli u prošlosti. Da su Međimurci i pčele veliki prijatelji dokazuje i stara maska selnički pikač iz mjesta Selnice kojom se mještani jako ponose.

Ova maska sadrži jedan simbol pčelarstva, staru košnicu pletaru, koja predstavlja glavu pikača. Umijeće izrade tradicijske pokladne maske pikač u Selnici na listi je zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Ljudi se vole poistovjećivati s pčelama, uzimaju ih kao primjer uzornih i marljivih bića. Stoga je više nego potrebno podsjetiti na izjavu Alberta Einsteina koji je rekao da bez pčela dugoročno nema ni čovječanstva, tj. doslovce je kazao: «Ako nestanu pčele, nestat će oprašivanje, nestat će biljke i životinje, nestat će čovjek.»

 

 

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
3 Comments
Newest
Oldest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Jasna
Jasna
11 years ago

Hvala na primjedbi, u potpunosti se slažem, pčele umiru a ne ugibaju.

Marcela
Marcela
11 years ago

Magistrica Jasna je odlicno napisala ovaj clanak, svaka pohvala.

Željko Mužević
11 years ago

za pčelu se ne kaže da je uginula, već umrla….