DEŽURNI SINOPTIČAR

piše: Sandra Marelja Muić
Mislim da politički život  Hrvatistanaca ne poznaje životopisniju figuru od vječnog zagrebačkog gradonačelnika koji to i nakon što to ne uspije postati  drugim putem opet uspije biti.

Čini mi se da je prisutan u medijima odkad postoji televizija u boji, te da je cijeli internet prostor u njegovom osobnom zakupu. Taj ne bira prilike, sredstva ni duljinu rečenica, medije ni doba dana. Anytime is my time for prime time.

Čim osjeti da se razinu popularnosti i mogućnosti za idući izborni prag smanjuje, odmah stupa u akciju i anektira javni prostor brzinom interventnog voda.

Nesumnjivo je njegov rad dobroga donio građanima glavnoga grada, infrastrukturno i organzacijski, a sigurno i duševno, jer je godinama kvalitetan izvor za brojne humoreske i tragihumoreske, od prometnog incidenta prije nekoliko godina nakon kojeg bi se u svakoj iole normalnijoj državi političar proglasio političkim mrtvacem i nestao negdje radeći u arhivu, do polaganja vijenaca braniteljima u Bosni prilikom kojeg je inertno i odvratno uporan u čarapama po zaleđenoj površini  inzistirao da sam postavi vijenac. Ovi koji inače obilaze to spomen obilježje ostatak godine, mogli su biti pošteđeni te lakrdije uz svoju bol s kojom se nose – sigurno.

Interesantan lik. Uvijek koristi meteorologiju za scensku pozadinu da bi pojačao učinak radnje, a to , vidite ne možete ni u jednom priručnike za odnose s javnošću pronaći. Ne bi me iznenadilo da on izda jedan u nekom novom mandatu nakon što trči po noći i čisti snijeg po danu ili tako nešto.

U tom smislu ova godina nije mogla bolje početi za njega …

Neobičan lik koji postavlja eksplozive po gradu i jedinstvena količina snježnog nanosa ponudile su izvrsnu dramaturšku pozadinu za samoprezentaciju dotičnog.  Kao da pratim predizbornu utrku nekog američkog predsjedničkog kandidata, samo nedostaje odsjaj izbjeljenih zubi i lakirana kosa da bude pravi public relations na američki način.

Mislim da je jedino izostavio dijeliti vrući čaj beskućnicima pod mostom i napominjati im pri tom da je čaj vruć!

Lamentira zadihano na sve strane, ne zna hoće li prije lopatu za snijeg ili mikrofon, iskače iz odijela u trenirku, maltretira onog jadnog psa valjajući ga po snijegu, novinar niti pitanje ne postavi do kraja, ovaj već puca odgovor iz gričkog topa, …u svakom slučaju barem s takvim odjekom.

Da širokoj javnosti bude što jasnije, neizbježne su tu slikovite usporedbe, biblijske metafore i u nebo zaklinjuće rečenice u kondicionalu, no srećom smo barem njegovog engleskog pošteđeni pa nema straha za veća fonetička oštećenja.

Nema sumnje da je ekipa iz aktualne oporbene stranke , pogotovo ova iz prijašnje kazališne postave bila daleko zahvalnija za vokabularne analize te javne istupe, no njemu se mora priznati da gotovo cijeli showtime političke scene nosi sam na svojim leđima.

Otklizavši lagano svih tih godina u samovlast, zaboravio je da bi se možda u nekakvim stvarima trebao i posavjetovati s kim, kao nedavno kada je onako oportunistički strgnuo onaj blesavi plakat sa Gavellinog kazališta.

Umjetnost inače treba djelovati na ljude tako da potiče na razmišljanje i ugodu, bez obzira što se ovdje netko prevario pa mislio ispasti svjetski čovjek sa prikazom dvaju zagrljenih Djevica Marija, a ispao promašaj jer je poigravanje sa vjerskim obilježjima  daleko od svake estetske i umjetničke poruke te se uvijek smatra uvredljivim.

Mnogo važnije je samovoljna radnja gradonačelnika, kao da predsjeda mjestašcem  od stotinjak ubogih duša pa sam skida plakat za mađioničarski nastup u mjestu,  a ne gradom od milijun ljudi europskog nasljeđa i europske budućnosti.