POGLED KROZ DVOGLED
piše: Sandra Marelja Muić
Da nije smiješno, bilo bi tragično odnosno da nije tragično, bilo bi smiješno. Rekli na radiju neki dan da je od početka godine preko dvadeset tisuća ljudi u Hrvatskoj ostalo bez posla, a to je još bio siječanj …a medijski prostor danima kompletno okupirao jedan agresivni babac kojeg su dopeljali preko oceana da Hrvatistancima drži predavanje o spolnom odgoju.
Niti je tko čuo za nju ni za njenu znanstvenu karijeru, niti je ona čula za Hrvatistan prije nego je sletjela u Pleso, ali dobila čak satnicu za predavanje u Saboru. Pa to ni Obama ne bi dobio!
I tko je izveo taj genijalni potez? Ovi šta su inače izvodili najgenijalnije poteze u razdoblju svoje vladavine, s naglaskom na devastaciju kase i saturaciju perspektive brojnih generacije poslije mene.
Nije im slučajno palo na pamet dovesti kakvog pametnjakovića za srozano gospodarstvo, korumpirane političare (uf, to ne – tu oni imaju svoj vrhunski kadar), revitalizaciju poljoprivrede ili za održivi turizam …A ne, nego guvernantu za Trnoružičin pojas s lokotom su nam doveli u putujućem cirkusu diljem zemlje.
Ajme, kako mi je muka naroda ovoga jadnoga kada vidim za koga su sve križić stavljali, svejedeno u vladajućoj ili oporbenoj stranci …Fotelja je fotelja, a budala je budala …stoga ministre financija na repeticije kod nogometnih izbornika da vidite kako utržiti milijune za kakvo dijete talentirano, a da porezna škrabica ipak ostane prazna!
Teško da se može reći da imamo važnije problematike od uvođenja zdravstveno-spolnog odgoja, je li da …mi smo ipak zemlja u kojoj ministar gospodarstva pred cijelom javnošću izjavljuje da „u Hrvatskoj nitko ne želi živjeti niti ulagati“. Slightly je smetnuo s uma da ga je narod izabrao i da je dužan čuvati dignitet istog, što se sa ovakvim bisernim izjavama sigurno ne radi.
A ne znaš tko je gori; ovi šta se trude vratiti na vlast pa se uvlače Crkvi pod mantiju sa performansom o spolnom odgoju, ili ovi šta već jesu tamo, pa se bezobzirno obrecaju na narod. Kako im je gadna ta država toliko u kojoj on drži jednu ministarsku fotelju da nitko ne želi živjeti u njoj.
Ovome ćemo oprostiti onako s ljudske strane, možda je imao loš dan, možda mu se zagubio jedan putni nalog pa će morati jadan kesnuti iz svog džepa jednom. Kako nam je još jedna kreditna agencija dala do znanja da smo se uhljebili na rejtingu „smeća“, te izišlo priopćenje da nismo u stanju vraćati niti kamate za vanjski dug, imati ćemo zbilja puno razumijevanje da nitko ne želi živjeti u Hrvatistanu. Čak je i premijer ostao bez teksta ili bez skija, ne znam, danima ga ne čujem u nikakvom monologu.
Zbog tog ovotjednog putujućeg cirkusa iz Amerike, medijski marginalizirana najava službene dvojezičnosti pisma i jezika u Vukovaru, cvijetu boli svakog Hrvata u cijelom svijetu, makar ga većina nikada nije ni vidjela. Nekako su mi ovi svi dosada spomenuti i previše tihi , ne čujem od mantijaša ništa o miru, o bližnjima, o …
Ne čujem od ovih šta su prešli u turizam pa dovlače goste prekooceanske isto ništa, a oni su baš u suradnji s jednom strankicom koja je lansirala plagiranje magisterija kao stranački običaj, uredili statut tog grada ka opciji dvojezičnosti.
Koja ironija! Taj grad uvijek neku i nečiju cijenu plaća, bez obzira na neobrisane suze na svim stranama. Dvojezičnost je naglasak na različitost, čime je jaz između nacionalnosti samo povećan, ako se možemo nadati samo formalno povećan. Naravno, tražiti ista prava dvojezičnosti na drugim mjestima za hrvatske manjine i hrliti u zagrljaj uređenoj i modernoj Europi svom brzinom povlači i djela na vlastitom terenu, bez sentimenta.