DEIN DNEVNIK
piše: Andrea Vidović
Ja tebe volim i cijenim te. Zahvalna sam za sve ali ponekad ljubav nije dovoljna.
Izgubio si svoj sjaj. Onaj sjaj o kojemu sam pričala svima, ono što me vezalo da ostanem, da ne odem.
Onaj sjaj koji me godinama, moj cijeli život, k tebi vukao. Onaj sjaj, radi kojeg bijah ponosna na tebe.
Onaj sjaj – za koji sam mislila da nikada neće otići.
Izgubljen je.
Da …ono što sam mislila da nikada neće nestati …sad nestalo je.
Ne znam, je li to moja greška? Ili je tvoja? Ali ako malo bolje pogledam i promislim …od nas oboje je greška. Dozvolio si da te više ne tražim. A i ja se nisam trudila da nađem.
Da …naša je greška.
Daj mi vremena. Daj da dođem k sebi. Da opet odem i da se vratim. Tako si zauzet. Znam da ćeš mi dati vremena.
Kako se to tako brzo desilo ?
Sve je bilo kao i uvijek. I odjednom? Ne znam kad. Taj osjećaj …došao je i nije otišao.
Mislim da je to normalno. Nakon toliko godina …Zar nije? Ja mislim da je.
Budi iskren.
Zadnja godina …to je samo biti – živjeti bez osjećaja. Nisam bila nesretna ali nisam bila ni sretna s tobom. Nisi mi ni nedostajao kad nisam bila tu. Ali nisam ni ja tebi.
Znam da imamo zajedničku priču. Ali …prošlost nije ljepilo za budućnost.
Ipak …nitko nam to naše ne može uzeti. Nikad više!
Sad …otvorila sam srce prema drugima. I znam da nisam jedino što si ti izgubio.
Znam da ti nije žao. I meni isto nije.
Nismo se trudili. Nije ni bilo potrebno. Ne bi to promijenilo moje mišljenje.
Neće se vratiti taj sjaj tako brzo. Ali ima nade.
Ne kaže li se …nada umire posljednja?!
Nije to ništa loše …nego šansa da se nešto promijeni, da se promijenimo. Trebam opet otići.
Moram! Za mene. Za moju dušu i srce.
Znam da ćeš tu uvijek ostati.
Nemoj biti ljut – ljut, što sam iskrena prema sebi. Prema tebi. Trebaš to znati – jer nisam jedina što tako osjeća. Pusti nas da idemo, da zavolimo nešto drugo, da ostanemo tamo.
Tebe nećemo zaboraviti.
Ja više nisam dio ove cjeline …veličine …što sam do nedavno bila. Nisam. I neću.
Čekam dok mi krila budu gotova- da mogu poletjeti gdje hoću.
Možda onaj sjaj, tvoj sjaj, pronađem negdje tamo – daleko od tebe.
Volim te punog srca.
Berlin.