piše: Marija Matijašević
Prije 10. godina, započela je “Močvara” u mom selu. Bilo je to prvi puta, da se počnu boriti za Lonjsko polje, a za to je zaslužan Nijemac dr.Martin Schneider- Jacoby.
Nitko nije znao kako to treba napraviti i početi. A evo toliko godina poslije znamo itekako. Svim snagama borimo se za očuvanje Lonjskog polja, zaštićenog parka prirode.
No, sumnjam da ćemo u tome i uspjeti …nestalo je krava i konja koji su održavali krvotok polja i čistili svojom pašom od korova, koji je danas preuzeo polja, a da i ne govorim o ambroziji; Ostalo je nešto starih trijemova, obnovljenih i uređenih za goste, nešto biciklističkih staza, ali premalo je to. Okolna sela su zanemarena.
Pa i mi u Strušcu kaskamo pomalo za njima. Upravo smo sredili prvu etno kuću “Podbrežnjak”. Jedna soba i kuhinja, koje su žene lijepo ukrasile starinskim namještajem, slikama, narodnim nošnjama, ruhom, i predmetima. Od mene su dobili na poklon stakleni pehar za vino i na njemu nacrtano licitarsko srce, beba i konjić, te sliku ulje na platnu “Trem Iskra” koji je u selu sam i napušten.
Etno kućica, koja je ovih dana bila dobro posjećena, i kojoj su se svi divili. Na dvorištu su se pekli šarani na ražnju, kuhano vino i gulaš.
U školi je bilo predavanje, a onda smo se svi skupili na misi, pa u domu na predavanju i nastupu Kudova.
Pozvali smo KUD “Sloga” iz Bapske – nedaleko od Iloka, jer se njihova nekadašnja predsjednica doselila u naše selo živjeti, a mi smo bili lani njihovi gosti. Kud iz susjednog Osekova i domaćini koji su nastupili prvi, uljepšali su večer.
Prekrasan KUD- iz Bapske, sami mladi, njih 30-oro, zadivili su sve.
Između toga je g. Pasarić pokazivao video slike gospodina Schneidera, i držao predavanje u znak sjećanja na čovjeka, koji je svojim znanstvenim radom ukazao na vrijednosti i bogatstvo prirode i ornitološke raznovrsnosti Lonjskoga polja;
Dr. Martin Schneider-Jacoby je preminuo prošle godine. Hvala mu da je prepoznao ovo bogatstvo našega kraja, za kojeg nitko u Hrvatskoj ne mari. Svi samo pričaju o nekakvome priljevu novca iz vana, no nitko se ne trudi nešto i uložiti, pa da se ima što pokazati.
Nakon dugog predavanja, slijedilo je obilno, domaće jelo …žganci, sir z vrhnjem, krvavice, pečeni kiseli kupus, sušeni buncek, vajnkuši od sira, njoke, kolači, štrudli, gibanica, kobasice, naresci i piće, te ukrašeni kruh. Nije bilo ni dosta, koliko ljudi je došlo!
Dugo u noć se plesalo i pjevalo, onako kako se mogu zabaviti mladi Slavonci i Moslavci. A to je prelijepo, to je moj Stružec, nekadašnji!
Uspjeli smo ga (možda) izvući iz zaborava. Ali mogli bi mi i još bolje.
Pa pogledajte slike i prosudite sami.