PROČITALI SMO ZA VAS …”Čišćenje globusa” od Božice Jelušić
piše: Slavica Klimkowsky
Čim sam saznala da Božica Jelušić, ugledna hrvatska pjesnikinja piše njezin prvi roman, počelo je moje čekanje. Čekala sam da ga završi, pa da bude objavljen. Moram napomenuti da sam po prirodi nestrpljiva.
Roman je konačno izašao krajem listopada prošle godine i bilo mi je predugo čekati da mi ga donese moj otac, koji je za Božić dolazio k meni u Berlin. Zamolila sam Božicu Jelušić da mi pošalje dva primjerka poštom. Što je ona i učinila.
Opet čekanje …Pošiljka se je morala otvoriti i provjeriti na carini u Bad Hersfeldu, što je potrajalo par dana i produžilo moje čekanje na poštara …u mojem slučaju poštaricu …da mi ju dostavi.
Poeziju Božice Jelušić obožavam. Možda to nije prava riječ. Obožavati nešto ili nekoga, možda više pripada životu mlađe generacije, a ne moje 50+. Svejedno, ja obožavam dubinu i emocionalnu snagu njezinih stihova, koji me već puno godina prate kroz moj život.
Napokon je stigao roman „Ćišćenje globusa – Mala obiteljska kronika“. Držim knjigu u ruci …okrećem ju, listam …haptički doživljaj zadovoljstva …lijep uvez, a između njenih korica odgovori na moja dva velika KAKO.
Kako je živjela ta obitelj i kako je autorica taj njihov život literarno obradila?
Počinjem s početkom prije početka, s naslovom „Čišćenje globusa“, u njemu je prva informacija za mene kao čitateljicu. Praktična djelatnost – čišćenje malog školskog globusa, koji ima taj oblik ali ne i funkciju. Na njemu nema kartografskih detalja.
Cijeli svijet je nestao ispod više slojeva patine i povjesne prašine, koju Božica Jelušić pažljivo, sa strpljenjem, riba i sloj po sloj briše i skida.
Paralelno opisuje poglavlje za poglavljem život pojedinih članova obitelji Trezic na imanju Barnagor u selu Čepelovcu.
To imanje, koje je stekao Ritter Peter von Trezic, rođen 1819 godine, jedinstveno je na gornjohrvatskom prostoru. Peter von Trezic, njegov sin Maximillian, snaha Costanza de Broschek – Boroglav, te unuke Alexandra zvana Lizzy i Mary, unuci Carlo i Lothar (Lotharova supruga Jovanka) protagonisti su romana i zatočenici u svijetu i životu koji nisu izabrali, koji nisu htjeli.
Čepelovčani, prosti seljaci, ne razumiju njihov „viši“ jad, kao što ne razumiju ni jezike, koje oni govore … svaki dan u tjednu drugi jezik, riječi čudne, teške za zapamtiti, ponekad malo smiješne, ispunjene jednim drugim životom, koji je i za samu obitelj Trezic bio daleka prošlost.
Kao „sveznajući pripovjedač“, Božica Jelušić perspektivu upotrebljava efektivno, ona stoji direktno iza protagonista, prati ih da bi se malo udaljila, klizi na vremenskoj sini u današnjicu prošlog i „rekonstruira“ događaje, tako da vremenska provalija između doživljene prošlosti i napisane sadašnjosti postaje sve manja, dok posve ne nestane.
Jezik romana je podjednako jezik protagonista i autorice, posebno kod dijaloga, opisivanja prirode i pojedinih scena, koje su pravi dramatični čvorovi u tom literarnom „pletivu“.
S oduševljenjem sam dva puta pročitala „Čišćenje globusa“. Na moja dva KAKO sam dobila odgovore, s kojima sam više nego zadovoljna.
Uživala sam u čitanju od prvog do završnog poglavlja, koje mi je priredilo ironično iznenađenje, jer je u cijelosti napisano na kajkavskom. Moram priznati da je mene, staru Podravčicu ta interesantna poanta jako razveselila.
Veselim se skorom dolasku književnice Božice Jelušić u Berlin i prezentaciji romana „Čišćenje globusa“, koju će organizirati Hrvatski glas Berlin.
Preporučam ovaj roman napisan s „povjerenjem u lijepe riječi našega jezika materinjeg i njegov neumrli duh“ (B.J.).
„Čišćenje globusa“ je roman koji vrijedi pročitati.