Priča o sudbini i ispunjenju snova
Paulo Coelho
Prema staroj i vrlo poznatoj legendi, nekoć davno u prelijepoj libanonskoj šumi niknula su tri cedra. Kao što svi znamo, cedru je potrebno uistinu mnogo vremena da izraste, a ova su tri stabla stoljećima promatrala život i smrt, prirodu i ljude.
Svjedočili su dolasku Izreaelaca, koje je poslao Salomon, a potom su gledali zemlju preplavljenu krvlju tijekom bitki protiv Asiraca. Suočili su se licem u lice s Izabelom i prorokom Ilijom, dvoje smrtnih neprijatelja. Bili su ondje kad je izmišljena abeceda i čudili su se karavanama koje su prolazile natovarene balama tkanina jarkih boja.
Jednoga lijepog dana odlučili su razgovarati o budućnosti.
– Nakon svega što sam vidio – reče prvi cedar – volio bih da me se pretvori u prijestolje najmoćnijeg kralja na Zemlji.
– A ja bih rado postao dijelom nečega što će zauvijek mijenjati Zlo u Dobro – doda drugi cedar.
– Ja bih želio da se ljudi, kad god me pogledaju, sjete Boga – odgovori treći cedar.
Nakon mnogo godina stigli su drvosječe. Posjekli su cedrove te ih brodovima otpremili u daleki svijet.
Svaki je cedar imao svoju želju, ali stvarnost nikada ne pita za naše snove; prvi je postao sklonište za životinje, a od preostalog drva izrađene su jasle. Od drugog stabla izrađen je jednostavan stol, koji je potom prodan trgovcu pokućstvom. Budući da je deblo trećega cedra ostalo neprodano, razrezano je po duljini i spremljeno u skladište jednoga velikog grada.
Tri su stabla žalosno jadikovala:
– Naše je drvo bilo dobro, ali mu nitko nije pronašao dobru namjenu.
Nakon nekog vremena, jedne zvjezdane noći, mladi je par, ne mogavši pronaći konačište, odlučio prenoćiti u staji izgrađenoj od drva prvoga stabla. Žena je ispuštala krikove u trudovima, rodila upravo ondje i položila svojega sina na sijeno poduprto drvenim prečkama jasli. U tom je trenutku prvo stablo shvatilo da se njegov san ostvario: na njemu je ležao najveći Kralj na Zemlji.
Nekoliko godina poslije, u jednoj skromnoj kući, više muškaraca sjedilo je za stolom izrađenim od drva drugoga stabla. Prije no što su prionuli jelu, jedan je čovjek izustio nekoliko riječi nad kruhom i vinom pred njima. I drugo je stablo shvatilo da je u tom trenutku poslužilo kao potpora ne samo kaležu i komadiću kruha, nego i sjedinjenju Čovjeka i Božanskoga.
Sutradan, neki ljudi uzeli su dvije daske od trećega stabla te ih pribili jednu uz drugu u obliku križa. Ostavili su ga u kutu, a nekoliko sati poslije donijeli su teško izranjavanog čovjeka te ga pribili na njega. Užasnuto je stablo oplakivalo strašnu sudbinu koju mu je život dodijelio. No, nisu prošla ni tri dana prije no što je treće stablo shvatilo svoju ulogu: čovjek koji je visio na njemu, postao je Svjetlo svijeta. Križ izrađen od njegova drveta pretvorio se iz simbola mučenja u znak pobjede.
Kao što se uvijek događa sa snovima, tri su cedra ostvarila svoju sudbinu – ali ne onako kako su zamišljali.