piše: Martina Budimir
-Plati si u privatnoj klinici da ne moraš dugo čekati, a i doktorica je ljubaznija, stvarno ti se u potpunosti posveti.
Nazovite me naivnom ili glupom, ali meni ovo jednostavno ne ide u glavu!
Znam da je dotična liječnica nervozna, da je nekoć, kada je počinjala raditi i bila podređena drugima, bila prekrasna, puna razumijevanja i uvijek spremna udijeliti toplu riječ.
Kako ono kažu kod nas, daj čovjeku vlast i vidjet ćeš kakav je uistinu!
Dakle, sve ono dobro zbog čega je među najboljim specijalistima, zadržala je za one pacijente koji joj dolaze u privatnu kliniku. Kratko i jasno: za one u javnom zdravstvu, rutina, ništa ne pitaj, budi zadovoljan ako te uopće pogleda u oči, a za one u privatnom bit ćemo sve, dobar slušač, pažljivi promatrač, veliki stručnjak, ali prije svega čovjek.
Ne ide mi u glavu, ali što ću, tvrdoglava sam!
Ne mislim nikako davati nekoliko stotina kuna za pregled na kojemu ću dobiti ono što bi trebalo biti samorazumljivo.
Neću, i gotovo!
A tiho u sebi nadat ću se da će i ovome netko jednom stati na kraj …
Radila sam svojevremeno, legalno, naravno, u školi stranih jezika i u državnoj školi. Nije mi na pamet padalo praviti razliku između ovih i onih učenika/polaznika. Ne bih znala, zapravo, ni reći gdje se nalazi ta sklopka u mozgu, ručna kojom bih neke svoje osjećaje, manire, odgovornost, pažnju ili ljubaznost mogla u danom trenutku isključiti/uključiti.
Nikada nisam znala funkcionirati u ON/OFF-modu i ne sviđa mi se ni pomisao da je doktorica ustvari, u svojoj pravoj naravi, ljubazna, ali eto, naučila je štedjeti energiju na nekima, a ne sviđa mi se niti pomisao da je ustvari hladni stroj koji onima, koji plate, samo glumi ljubaznost.
Pogledala sam nekidan obračun plaće i opet se iznova zgrozila nad cifrom koju izdvajam za zdravstveno osiguranje.
Pa zar je onda stvarno potrebno još dodatno plaćati dopunsko?!
Hajde, što ga ja moram plaćati, ali uredba, po kojoj ga plaćaju i svi invalidi s manje od 100% invalidnosti, uistinu je nonsense!
Ja, naime, imam izbor, sama ću odlučiti hoću li dodatno izdvajati na mjesečnoj bazi ili se kockati ukoliko se što dogodi, ali kronični bolesnici i invalidi tu mogućnost izbora nemaju.
Oni su osuđeni na liječničku pomoć, a time i na plaćanje dopunskog zdravstvenog osiguranja.
Kako ono bješe? Socijalna država, zar ne?
Socijalna država? DA! Za one koji imaju!
Problem je u stvari i u terminološkom neredu općenito..netko zauzme termin kod liječnika ili radologa..ili kod nekog drugog zdravstvenog specijaliste..a ne dođe na vrijeme ili ćak nikako.
Klik u glavi je-lova…