BUBAMÃRA

Dubravka Borić
U zĩkvicu od lȁtic,
doletȉla bubamãra.
Pokrȉla se kolurônon svīluõn:
mãlo bi zaknjãla.
Kad jȕtro svãnulo
i sûnce grãnulo,
rosuõn cvîta se umȉla,
krīlȁ rašīrȉla, tȍške pribrojȉla.

Letȉla je, letȉla,
sa cvîta na cvît.
Pȉvola u liētȕ:
“Ča jȅ lîp-cĩli svît!”
Sletȉ’će
i na tvuõj dlôn-
-zažel ȉ’ti:
s r ȉ t a n dôn.

X. 2004. ( oktuôbar, dvî ȉjade i četvȑte )

Manje poznate riječi:

zĩkvica-zipkica – kolijevčica

kolurôno-šarena – raznobojna

zaknjȁt – malčice zaspati

tȍške – točke

liêt – let

dlôn – dlan

čȁ – što

dôn – dan