Koliko ljudi govori po naški
Joso Špionjak
U gradskom tramvaju u Karlsruheu dječaku u predškolskom uzrastu je očigledno dosadno. Neprestano se šeta i zvjerka uokolo.
-Sjedni! – uporno ga opominje majka.
-Pusti me, ‘oću sve da vidim. – negoduje mališan.
Jedna mlađa gospođa se, čuvši ovakav odgovor, krišom nasmiješi.
Ni mnogobrojne opomene ne donose željene rezultate.
-Sjedni svinjo jedna! – govori majka povišenim tonom.
Sinčić je ukapirao da njihov razgovor ostali suputnici ne razumiju i provokativno odgovara materi:
-Neću! …nisam ja svinja.
U tom trenutku tramvaj staje na sljedećoj stanici. Među novim putnicima je i jedan stariji čovjek sa štapom. On sjeda nasuprot ove žene koja još uvijek pokušava nagovoriti mališana da napokon sjedne.
Nestaško je zapazio djedov štap i oprezno ga motri.
-Mama, je li ovaj čiko ljut?
Žena je već sva iznervirana i ne želi mu odgovoriti.
-Mama, reci mi je li ovaj čiko ljut? – uporan je dječačić.
Opet nema odgovora.
U tom momentu se putnik zakašljucka i smješkajući reče blagim glasom i …na hrvatskom jeziku:
-Ne sinko! Ja nisam ljut.