OPROSTI SONJA!

OSVRTI
piše: Emil Cipar

Dragi naši čitatelji,
Hrvatski glas Berlin je web-stranica koju upravo čitaš. Za tebe je to bio jedan klik na mišu i otvorila se stranica. Pogedala si, ili …pogledao si ima li što novo …pročitao,ili pročitala …kliknula, ili kliknuo dalje u neograničeni virtualni svijet.
Razumljivo je da se ne pitaš kako je nastala ova stranica.
Bilo bi i glupo …pitati se kod svake stranice kako je nastala. Ima ih na web-u nekoliko milijardi. Svijet je umrežen …izmjenjuje iskustva na brzinu i nema se vremena.
Ali ipak …ako se slučajno upitaš kako je nastala ova stranica dat ću ti odgovor.
Ili …pokušat ću ti dati odgovor.
Autori ove stranice su Sonja Breljak i Emil Cipar, a stranicu dnevno puni sadržajem još nekoliko autora.
Kada se kreće u pothvat ove vrste onda se suradnici dobro poznaju.
Sonja i ja se uopće ne poznajemo.
Nismo se nikada vidjeli, ali smo radili za isti časopis, pa su se naši radovi našli na istim stranicama.
Dvije generacije onoga što nazivamo dijasporom.
Dvije generacije, ali iste spoznaje.
Zahvaljujući suvremenom načinu komuniciranja i željom da SVOJA iskustva prenesemo tebi napravismo ovu stranicu.
Ne bih sada o mukama i problemima koje smo imali oko stvaranja stranice.
Ali …nastala je i prihvaćena je …od tebe, od drugih medija …prenose naše priloge …citiraju nas …ljute se na nas …odobravaju nam …čitaju naše priloge na radiju…
I ti ju upravo čitaš.
Mislili smo da se dovoljno dobro poznajemo, jer izvrsno surađujemo, nadopunjujemo se, međusobno cijenimo…, pa smo odlučili izdati zajedničku knjigu.
I knjiga je nastajala, punila se pričama, anegdodatama iz našega iseljeničkog života. Nije to bio posebno težak posao, jer većina tih priča je već negdje objavljena, zapisana, tehnički obrađena…
Ali …nedostajalo je još par ključnih priča iz kojih bi čitatelj knjige najbolje shvatio tko su to dvoje autora …tko to tamo piše.
Termini pritišću …a nema se vremena.
Moje priče iz 35 godina iseljeničkog i tri godine povratničkoga staža su uglavnom gotove.
Sonja kasni!
Nekoliko puta opominjem …onoliko koliko naše poznanstvo to dopuštva. Kažem …poznajemo se samo virtualno.
Sonja se izgovara svakodnevnim obvezama …familijom.
Činilo se kao da knjiga nikada neće biti gotova.
ALI!!! …oboje znamo da moramo. Zbog milijuna iseljeničkih sudbina, koje žele da se o njima zna, zbog …preko pet tisuća čitatelja Hrvatskog glasa Berlin koji nas dnevno prate …zbog truda, kojeg u njega uložismo…
Priče koje su nedostajale bile su priče iz Sonjinog života.
Ključne priče o tome kako iz akademski obrazovane osobe sa jakom osobnošću, cjenjenom i prihvaćenom u društvu …preko noći ….postaješ običan broj, teret društva …niko i ništa.
I kako opet od toga …niko i ništa postaješ ličnost koja ima, želi, zna i može nešto kazati. Kako se vraća izgubljena vjera u život i u Boga.
U  čemu je problem?
-Sjedneš i napišeš! Novinarka si …dobra novinarka …moraš to znati i moći! Dokazuješ dnevno da znaš …da možeš!
Na sve moje upite …kada će priče biti gotove …Sonja odgovara …bit će, nemam vremena …puno posla …obitelj …putovanja…
I sam imam obitelj i bavim se istim poslom, pa mi ti izgovori i nisu baš nešto. Ali …šutim, jer ne želim pokvariti izuzetno uspješnu suradnju na ovom portalu. Broj čitatelja se povećava iz dana u dan …znak da smo prihvaćeni.
Sonja mi je obećala da će priče završiti ovoga ljeta. Pa dobro …mislim si …bilo je krajnje vrijeme.
Otputovala je na ferije. Nije to onaj klasični odmor …pun je događaja, susreta… Ali Sonja je čvrsto obećala.
U vrijeme ferija nemamo tako intenzivan kontakt, jer je Sonji otežan pristup internetu …našoj jedinoj vezi. To primjetiš i ti, jer su Sonjini prilozi rjeđi.
Jednoga dana …poruka od Sonje.
-Puno pozdrava i tako to…
I privitak!!!
A u privitku priče koje su nedostajale.
Dadoh se odmah na posao. Treba to urediti, nekoliko puta pročitati, pripremiti za tiskanje.
Učinih to!
Kao stroj, bez osjećaja, jer tako je najbolje i najbrže bude gotovo. Posao gotov.
Sada čitam te priče kao čitatelj.
Nakon čitanja …sve što imam reći je…
OPROSTI SONJA!
Oprosti za sve one …kad ćeš? …zar je to problem? …ti to možeš! …ti to znaš! …nemoj mi pričati!…
Jer …napisati te priče …zaviriti tako duboko u dušu …osvrnuti se unazad …to boli. Osjećam kako jako i kako bolno.
Najlakše bi bilo zaboraviti to …prekriti zaboravom …posvetiti se sadašnjosti.
Ali ti znaš …osjećaš da to nije u redu. Dok ne smjestiš doživljeno i proživljeno na svoje mjesto, nema mirne sadašnjosti, a o budućnosti da ne govorimo.
A ako to ne podijeliš sa čitateljima …nisi novinarka …nisi dosljedna moralnim obvezama, koje to zanimanje postavlja.
Razumijem zašto si oklijevala …razumijem da je bilo teško. Tek sada kada sam pročitao tvoje priče!
Oprosti Sonja!
Ja mislim da će i čitatelji razumjeti. Uvjeren sam u to.
I hvala ti što si te priče napisala bez podignutog kažiprsta, bez gorčine, bez želje za osvetom… Što si u njima ostavila prostor za ljepši suživot svih nas.
Sonja, koju dosada nisam poznavao.
Ne znam kako bih ja …da sam proživio samo dio onoga što je Sonja doživjela …to sve stavio na papir.
Kako bih se oslobodio gnjeva …želje za osvetom …želje za pravdom.

Osvrt je za sada osoban. Ali kada čitatelji uskoro budu imali priliku čitati tvoje priče …priključit će mi se u mišljenju …uvjeren sam u to.
Ja mogu samo reći da sam sretan da surađujem sa tako jakom osobom. Trebao sam to i prije znati ali…
…bio samo previše zaokupljen svojim pričama.

Oprosti Sonja!