DRIJENAK

Iz bilježnice moje bake …IZ NAŠE ARHIVE/objavljeno 10.08.2010./
piše: Emil Cipar

foto©Emil Cipar

Proputovao sam dosta svijeta …daleko više godina mojega života proveo sam izvan zavičaja. I kada sam se vratio …zavičaja nema. Gdje li je samo nestao!?
Znao sam da ću se kad-tad vratiti. Ne mogu očekivati od onih koji su ostali da sve konzerviraju i sačuvaju za mene dok se ja ne vratim.
I promjene su se dogodile …vidljivo je to na svakom koraku. Je li se svijet promjenio na bolje …to je sad druga stvar.
Voćnjak sam morao obnoviti …posaditi novi.
-Nema problema …iznajmiš bager! On to sve počisti …iskopa rupe …kupiš sadnice …imaš sada voćaka kakvih hoćeš u rasadniku!
Ma ima problema koliko hoćeš. Neću bager u voćnjaku …neću sadnice iz rasadnika, želim posaditi stare autohtone vrste voćaka.
Nekako sam isjekao stare i suhe voćke. Kopam rupe za nove.
-Pa moraš saditi u redovima …zgodnije je za špricanje!
Nakon 35 godina boravka u Njemačkoj dosta mi je i redova i discipline. Sve mora biti pod špagu i u vaservagu.
Niti špricati ne želim. Želim se u svojemu voćnjaku osjećati ugodno i sigurno, a isto želim da se životinje i biljke u njemu tako osjećaju.
Želim posaditi dud.
-Pa ti si poludio stoposto! Pa to nitko više ne sadi! Šta će ti dud?
Kako pojasniti promjenjenim Slavoncima da je dud dio mojega djetinjstva, jedan dio mene kojega ne želim zaboraviti niti omalovažiti značaj vremena u kojemu se događalo.
Kako pojasniti da je moj otac od dudovog drveta pravio i prodavao bačve, koje su bile naročito cjenjene, jer je u njima rakija požutjela kao dukat.
Do sadnice duda ipak dođoh. Žalosno je da u Slavoniji nema više dudova, a nekada su ljudi u okolini Slavonskog Broda živjeli od njih. Uzgajali su dudov svilac, a guske su se hranile plodovima.
Sjeme duda kojega sam ja posadio je iz Bosne. Prenijela je ga je vrana u trbuhu preko Save i posadila na nasipu, pored splavi prijatelja Tome. Iz sjemena se razvila krasna biljka i sada već pravi u mojemu voćnjaku mini hladovinu.
Posadio sam i nekoliko drijenaka. I to su susjedi popratili sa ćuđenjem. I drijen je izgubio svaki značaj, pa zato pišem ovo da mu se značaj ne zaboravi.
Poznat je još iz antike. Čuveni Trojanski konj izgrađen je od drenovog drveta, a još čuveniji Odisejev luk, kojega je samo on mogao napeti bio je isto od drenovine.
U mojemu djetinjstvu …drenovo drvo se koristilo za razne držalice, štapove, izradu tokarenih predmeta od drveta…
A tek plod!
Priznajem …bilo ga je mučno skupljati, ali činio sam to svakog ljeta. Moja majka je od njega pravila izvrstan pekmez. Najukusni kojega sam ikada jeo.

Sjenica u sjeni drijenka (foto©Emil Cipar)

Sada je vrijeme dozrijevanja drijenka. Moji u voćnjaku su mali …na njemu će tek iduće generacije moći brati …ako ne bude ono …bager pa poravnaj i iskopaj rupe u redovima …kupi sadnice i nema problema!
Da bih ja sada mogao brati drijenak …pobrinule su se generacije prije mene …stariji oblik međugenerackijske suradnje.
U Slavonskom Brodu u parku pored samostana je nekoliko drijenaka.
Tri od njih su preko 70 godina stari.
I rode svake godine …i nitko ih ne bere.
Pekmez od drijenaka ne želim praviti, jer mu treba posvetiti dosta vremena. Ali već nekoliko godina moja sestra i ja pravimo izvrstan liker od drijenka.
Od drijenka se može praviti i sok. Čuo si sigurno za šerbe. U turskom jezikom šerbe znači …sok od drijenka.
Plodovima drijenka Turci su svoje tradicionalne fesove bojali u crveno.
Da te ne gnjavim dugo! Želiš li da vrijednosti, koje su nekada sačinjavale život propadnu u nepovrat …zaboravi da si ovo pročitao.
A ako ipak misliš da postoje stvari koje treba spasiti od zaborava, razmisli kako ćeš odoliti šarenoj ponudi trgovačkih lanaca …posjeti me, pa ćemo uz liker od drijenaka popričati o tome.
Jebiga …zaboravio sam da ne stanuješ baš iza ćoška!
Ali …možeš si i sam napraviti liker od drijenka:
Trećinu boce napuni tamnocrvenim plodovima drijenka. Ako kod branja nemaju tamno-crvenu boju, ostavi da odstoje nekoliko dana.
Naspi šećera da ispuni praznine između plodova. Napuni bocu rakijom …samo ne pitaj kojom. Svaka domaća rakija je dobra. Ja koristim rakiju od jabuka ili dunja, jer ju imam pri ruci. Zatvori bocu i ostavi da stoji nekoliko tjedana na svjetlom, ali ne sunčanom mjestu. S vremena na vrijeme okreni bocu tako da se šećer, rakija i plodovi dobro izmješaju.
Kao i ostalim voćnim likerima i likeru od drijenka je svojstveno …što stariji to ukusniji.
Živili!

 

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
4 Comments
Newest
Oldest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Josip Mayer
12 years ago

Evo vidite kako smo i u sjećanjima različiti

Ja se pak sjeti dvorišta i kruške na njemu.. starog djeda.. pod kojom je on rado sjedio i molio Boga.

IVICA
IVICA
12 years ago

Danas sam riza pršut niti dvi godine star koji je bio suv ko barut,miris i okus dobri,vrlodobri, ali di je onaj prsut iz mog ditinjstva kad smo mi dica kupili murve bile i crne i davali gudinima i žejude u jesen, a kad bi se načeo pršut mirisa je na 20 metara,i reka sam da ću dogodine držat mišanca jorkširca i landrasa u koćaku i obrizat murvu i pustit i pod rast pa nek guštaju. Hvala za ricetu za rakiju od drinjka ko dite sam ijo tamnocrvene brabonjke i uživa sad ću napravit i liker.Hvala slavoncu

Diana Jokanovic
Diana Jokanovic
13 years ago

Postovani! Istina je da sto smo stariji,i tamo negdje “vani”u bijelome svijetu,sjetimo se cesto nekih slatkih uspomena.Evo i ja se ponekad sjetim duda,koji je bio kod nas i kod moga djeda u okolici Pleternice posaden,a u Brodu smo ga imali do ovog proljeca ispred zgrade dok ga nije neuki komsija posjekao.A sto se drenina tice,evo ja sam ih i u Njemackoj nasla i vec stoje na prozoru u seceru i bit ce za koji tjedan i likera.Vasa me je prica podsjetila da je zaista tako kako je,ali eto ima nas malo ali izgleda dovoljno da bi dalje pricali o onom… Read more »

osijek
osijek
13 years ago

….e moram doći i ja tom dudu premjeriti hladovinu…