Iseljeničke priče/ Iz naše arhive …objavljeno 15.11.2011.
piše: Emil Cipar
Već neko vrijeme ne izlazi mi iz glave par rečenica iz jednoga maila, kojega primih prije nekoliko dana. Završio sam seriju kolumni u časopisu „Matica“, posljednjom …u kojoj navedoh svoju e-mail adresu. Želja mi bila da mi se čitatelji jave i kažu što misle o mojim pričama. A htio sam im se zahvaliti što su me čitali …ako su me uopće čitali.
I čitatelji poslušali i javljaju se. Ali …suprotno mojim očekivanjima …rijetke riječi pohvale. Ima ih, ali nekako sve te…
SLAVONIJO SLUŠAJ OVO …
Iz razgovora s gospođom dr. Marijom Dragicom Anderle iz Wiesbadena o njezinoj knjizi “BROĐANI u Berlinu/ Kronika aktivnosti jedne hrvatske humanitarne udruge
autor: Gojko Borić/ Croexpress
foto: Sonja Breljak
Dragice, kakve veze ti imaš sa Slavonskim Brodom, gradom koji je u Hrvatskoj poznat po svojim industrijskim pogonima, svome graničnom položaju prema Bosni i Hercegovini i svojim patnjama u Domovinskom ratu?
Ja sam Brođanka. Osnovnu sam završila u Podvinju, u Tadijanovićevoj školi – danas je to nova zgrada – a gimnaziju u Brodu. Ravnica, Sava i vinogorje su moj zavičaj – bili i ostali.
Kako su i zašto Brođani napuštali svoj voljeni grad i odlazili u tuđinu, u za njih daleki Berlin?
NA POČETKU SVITANJA
piše: Mirko Popović
Prvo se radi oslona zemaljskog stopama klupi kamenoj priklanjamo, tamo gdje se umor primarno prima i razlaže. Stûd snimo pod zvijezdama što ispod i iznad svjetlucaju.
Onda meandrira naša lađa znatiželjom(?), žednim srcem(?), a prazne ruke se upliću u rosu nataloženu po jutarnjoj travi srpnja, po zrelom zlatu pšenice iz čijeg mira stameno izviru zvonici.
I JA TRAŽIM POSAO
ZAVADI PA VLADAJ
TRAŽIMO POSAO
Ja sam Daniel imam 25 godina a moja djevojka Irena, 21 godinu. Tražimo posao u Njemačkoj, u ugostiteljstvu.
Posjedujemo sve hrvatske papire, hrvatsku domovnicu i putovnicu. Mladi smo, odgovorni, marljivi i pošteni.
Tražimo posao u restoranu ili nešto slično. Možete nas kontaktirati na broj telefona.: 0038763/617-351…
HRVATSKA MOJA KAD JE …
GRADITI MOSTOVE …NE SAMO PREKO RIJEKA
Sarajevo – drugi dio
piše: Marijana Šundov
Sarajevo, 19. srpnja 2014./„Život moj je samo most preko kojeg treba proć“ …stihovi su pjesme Josipe Lisac koji mi se motaju mislima dok stojim na Latinskoj ćupriji i gledam kako Miljacka teče.
Nemoguće je živjeti u Sarajevu, a ne razmišljati o mostovima. Ne diviti im se i ne pisati o mostovima. A, još više o ljudima koji sagradiše te mostove. Ljudima koji su htjeli preći na drugu stranu rijeke.
I ova kamena ljepotica na kojoj stojim ima svoju priču. A, priča o mostu istovremeno je priča o ovom gradu i njegovoj povijesti.…
