ZDRAVLJE I LJEPOTA
piše: Uta A. Schnappinger, vlasnica tvrtke Lipoweg
Poštovani čitatelji Hrvatskog Glasa Berlin,
Hrvatska je meni i mojim suradnicima do sada bila poznata kao posebno omiljena zemlja za odmor, kao zemlja s prekrasnim prirodnim kulisama gdje su se snimali Karl-May filmovi, gdje su ljudi prijatni i otvoreni. Nakon što je moja suradnica Suzana Stipić počela raditi kod nas, naš pogled na Hrvatsku se toliko proširio i promijenio, što me čini posebno sretnom. Pokazala nam je Hrvate u dosad još za nas nepoznatom svijetlu: strastveni i srčani, iskreni, srdačni, lojalni i s vrlo izraženim smislom za poslove.…
U SKLADU S PRIRODOM
PRIČA O SUZANI STIPIĆ I TVRTKI LIPOWEG
piše: Sonja Breljak
Berlin/Poštovana, sasvim slučajno sam, na Hrvatskoj noći prošlog vikenda, saznala da postoji Hrvatski Glas Berlin. Moje ime je Suzana Stipić. Rođena sam u Mostaru, a živim skoro dvije godine u Berlinu. Prije toga sam živjela i studirala u Nizozemskoj, da bih ovdje došla radi posla. Ja sam marketing manager firme Lipoweg, koja se bavi zdravstvenim konceptom za mršavljenje na biljnoj bazi… Pismo ovakve sadržine stiglo je do nas prije tjedan dana. Onda …poruka tamo …poruka ovamo …i eto …uspostaljen je kontakt koji puno obećava. Suzanu Stipić, odnosno firmu Lipoweg, posjetili smo u četvrti Wilmersdorf gdje imaju jednu od 55 …
MRIŽA MOGA NONA
ŠTORIJE IZ MALOG MISTA
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Jo ća mi se ova zgoda usikla u pamet, ma bija san je zaudobija i sad me je udrila u možjane da je stavin na kartu. Moj Nono je bija jedan jako grintavi stari ribar. Cili život je odija ne more i baca mrižice ma nikada nije uvatija ni jednu ribicu sa nikin drugin artiman. Uvik je govorija niman ja pacence nadivat ješku i čekat ka tustle oče li me privarit špar oli babica oli …nedaj bože koji čućin, i onda posli pustega vrimena doć doma sa po kila ribe. Ajde ti lipo lovit rake govnare nima lipje o mrižic,…
S NOGE NA NOGU
ROKERSKI DNEVNIK
piše: Miroslav Bičanić-Toza
Lagano nogu pred nogu.
Subota. Bar tako mislim.
Prekrasan dan. Rana jesen.
Ili bablje ljeto. To nekako bolje ide uz prizor. Babe na svakom koraku.
A tko bi drugi, kad hodam oko tržnice. Čekam ženu i punicu.
Nemam živaca za kritike robe izložene na tezgama. Te paprika ti je vaka, ma’una ‘naka. Jel…
NAŠ NOVI SPONZOR
TKO SMIJE OVDJE LAJATI?
ČUKINE PRIČE
piše: Jacky, alias Čuko
Draga moja teta Sonja,
evo javljam ti se nakon dugog, dugog vremena. Možda si već pomislila …naljutio se Čuko, neće imati s nama posla, otišao kod čika Jerka na onaj jebeni …upss! …SBplus gdje i gazda piše…
Ništa od toga, draga moja teta Sonja, nije razlog mojem nepisanju. Razlog je sasvim druge prirode.
Ljetos je gazda dobio od čika Jerka …onog sa onog SBplusa …da…
NAŠ IZBOR, ILI IZBORNA DILEMA
Piše: Nada Landeka
Utorak, Dan mrtvih, dan poslije Svih svetih. Pitala sam se jučer što sveci misle o ovoj našoj situaciji na zemlji. Vjerovatno kad vide što se sve događa, i oni sami svjesni su koliko je njima, gore na nebu, dobro. Nitko ne bi volio biti sada u našoj koži. Ovi vladajući, nadmeću se u obećanjima, prije su se nadmetali u stjecanju što više materijalnog, a sada, kad su počeli biti „na meti“ sad su se kao primirili i upiru prstom na druge jer to je najbolji način skrenuti pažnju sa sebe.…
PREDVEČERJE U MOSLAVINI
SJEĆANJE NA POKOJNE
tekst i foto: Jakov Vranković
Koblenz/ Mnogi Hrvati koji žive daleko od grobova svojih dragih, ni ovdje daleko od njihovog vječnog počivališta nisu i zasigurno ih neće nikada zaboraviti. Najbolji dokaz tome je kako se obilježava Veliki katolički blagdan Svih Svetih,koji je spomen na svete kršćanske mučenike a slavi se od četvrtog stoljeća. Od jedanaestog stoljeća Dušni daan se obilježava 2.studenog. Ovdje u Koblenzu,u prekrasnom gradu na dvjema rijekama,svoje privremeno boravište našao je i priličan broj Hrvata,koji su jako privrženi svojoj misiji.Blagdan Svih svetih počeo je svečanom misom koju je predvodioBICIKLOM DO SREĆE
SANJINE PRIČE
piše: Sanja Pilić
Sjela sam na bicikl. I Maša je sjela na bicikl. I Rene je sjeo na bicikl. I onda smo biciklirali… Bicikliranje je zabavno poput škakljanja, smijanja, jedenja kokica i izležavanja na livadi.
Vrtiš pedale i odvrtiš se u najljepšu priču.
U toj priči biciklisti su kraljevi, a biciklistice kraljevne. I svi su vrlo ljupki. I nikada nisu namrgođeni. Jer ne može se biti namrgođen dok voziš, a vjetrić ti mrsi kosu. I noge gaze gore-…