Iz naše arhive/ objavljeno 28.09.2013.
piše: Dražen Radman
Ponukan tragičnim završetkom života g. Zvonka Bušića, a napose izjavom u oproštajnom pismu kako nije više mogao živjeti u ‘Platonovoj pećini’, ponovo sam pročitao Platonovu priču o ljudima koji obitavaju na tom mrklom mjestu i, dakako, shvatio da se priča odnosi i na cjelokupno društveno stanje Hrvatske.
U spomenutoj pećini, ljudi se odmalena nalaze s okovima na nogama i na vratu pa se ne mogu okretati. Stoje na istom mjestu i gledaju samo ispred sebe. Iza njih je otvor (ulaz u pećinu) kroz…
Nikada nisam bila koketa
Dunav i Mađa su kao ruka i rukavica. Ne može Dunav veselo ploviti prema svom ušću a da se tisuće i tisuće Mađara ne vozi u kanuima i kajacima, drvenim brodovima i čamcima, po najvećoj rijeci Europe.
