događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Gibarački soneti
Slavko Žebić
Zar su tol´ka ljeta prošla? Kada prije?
Mjesec zasto ko i onda, stao iznad božje kuće
Srpanj već je, žega, sparno. Žito zrije,
pod kestenom mi smo opet, kao nekad, kao jučer.
Trajalo je kratko, šteta. Dan, dva prije tvoje prošnje
noć je tiha. Preko puta Pava Porčin gleda s trijema.
Mjesec zasto iznad tornja, obasjao stare krošnje.
Mladi se i noćas ljube, ja sam tu, al tebe nema.…
piše: Sandra Marelja Muić
Zadar/ Prekrasan je sunčan petak popodne, brzam autićem punim hrane i kućnih dobara magistralom ka skretanju za Pakoštane, te ravno cestom za Vranu.
Magistralom susrećem pokoju austrijsku mobilnu kućicu,a cestom prema Vrani pokoji traktor.
Cijelih devetnaest stupnjeva izmamilo je vrijedno stanovništvo vani u polja i svugdje se vidi netko kako marljivo radi u voćnjaku,…
Održiva a ekonomija i indikatori za mjerenje održivog rasta Republike Hrvatske
piše: Dražen Katić
Ovu temu započinjem citiranim tekstom iz moje prethodno objavljene knjige „Posljednja ruža hrvatska”:
„Pojam održivog razvoja prvi puta je zabilježio 1713. u svome djelu “Sylvicultura oeconomica” Hans Carl von Carlowitz u kome govori da”..samo toliko šume smije biti iskrčeno koliko može kroz plansko pošumljavanje ponovo narasti“!
Drugim riječima održivi razvoj znači da smijemo samo toliko …
piše: Ivan Tumbas
Subotica/ Gledim ovu našu čeljad i gustiram, kazo bi klapim. Mogo bi se rascvilit. No, ne klapim neg mi nepasira pisat našim štiocima, kajsti štogođ oprandašagu koji se iznosi prid čeljad da imaju niki novi adet, mož se raspredat, ko upačiti prstom u čeljad koja su se lipo opravila i metnila oko live ruke pantljike crveno bile boje. A cigurno ima razloga.
Nije bila sarana već su u žalosti pridnjaci izmetnili svoju veliku pokoru te na taj adet upačivaju bis revolta na gracki …
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Petak popodne. Zvoni mi mobilni telefon. Umjesto ispisanog broja stoji anonym. Dobro, pametno je i ne javiti se na takve pozive ali u ovom mom poslu novinarskom, uredničkom, poslovna spremnost traje 24 sata, pa mi nije nimalo strano i neugodno javiti se i odgovoriti na kasne, rane ili pozive nepoznatih.
Dakle, podignem slušalicu i otvaram liniju i uho za anonimnog pozivatelja.…
piše: Nerina Sarkotić
Kad se od Siska prek Martinske Vesi krene prema Ivaniću, imaš kaj praf za videti. Lepe je iti z beciklinom, moreš udahnuti male svežega zraka, a i zrekreiraš se mam dok pedaliraš.
U Sisku se poglediju sve tri reke, Sava, Kupa i Odra, a putem se vojzime same uz Savu.
U Tišini je posle zavoja lepi del ravne ceste, moreš joke baciti na Savu i na skelu koja te za par kuna prepela preko. Ali mi pemo …
Iz uspomena na didu Stipicu
piše: Stipo Lučić
U ona, ne tako davna vremena,kada se živjelo teško i sretno, od rada svog i svojih ruku i kad bijaše za dati a i uzimati, živjeli su ljudi, slični današnjima.
Davalo se i uzimalo sa stilom, a ljudi su bili više ljudi i Cigani su se još uvijek zvali Cigani, a ne Romi.
Ciganka Đana ciganski vrijedno je živjela, obilazeći sela i gradove, više posjećujući bogate kuće i počesto zaobilazeći one…
NOVA KNJIGA: Anka Maksan, Djeca planine Runu, Gradska knjižnica Zadar, Zadar 2015., roman za djecu i mladež
Nikola Šimić Tonin
Kada netko pročita nečiju pjesmu, priču, roman, itd …, a koja ga dotakne … koja bez kucanja uđe u njegovu dušu, učini mu se da poznaje autora … kao da je s njim zajedno odrastao i živio.
Pogotovo se prvo-čitalac približi autoru kad uređuje, pregleda, lektorira, njegov rad. Ako dodam, da se u nekim dijelovima romana misli podudaraju, valjda zbog istog podneblja, bašča i proplanaka, sljezovih boja sela, djetinjstva i djetinjarija, odrastanja na selu, onda je ta veza jača i poštovanje veće.
S koliko je topline ispričana ova priča, dana kroz usta Indijanaca,…
Priča koja se ponavlja od Uskrsa do Uskrsa …
piše: Nela Stipančić Radonić
Svaki posjet kući je priča za sebe, povratak u prošlost, mladost i djetinjstvo. Ali ne i rodni grad. On je ostao sam. Bez nas. Tamo daleko. Zato se svakog Uskrsa vraćam onom drugom, u kojem žive moji roditelji. I tamo sam samo gost.
Biti u gostima kod mojih je stara priča. Malo je izbjeglica iz Bosne imalo zadnju kap sreće u moru nesreće i uspjelo izvršiti onu famoznu zamjenu kuća. Naravno, nakon dugih godina traženja i čekanja ……
HRVATI U ČILEU/ IV. DIO
piše: Tuga Tarle
Približavajući se kraju ovoga našega virtualnog putovanja Čileom, valja nam istaknuti snagu duha hrvatskih ljudi i njihovu svijest o važnosti knjige i učenja, njihovu ljubav spram novih spoznaja, odvažnost i upornost hrvatskog čovjeka u svladavanju životnih izazova i prepreka i veliki talent koji kao da se napajao na nepresušnom vrelu iskustva o stradanju i nevoljama, o iseljeničkoj kori kruha i zavičajnim uspomenama.