Tekst: Dragica Šimić
Kada bi otvorila prozore možda bi sjeverac zgrabio sve te sive, opore misli i sjećanja i rastjerao ih kao tmaste, zgusnute oblake iznad njene glave. Ali vani je bjelina opčinjala joj oči i nije htjela pokvariti ljepotu borova čije su se grane savijale pod teretom snijega ni oteti veselje usamljenom vjetru što je kovitlao bijele nanose, vraćao ih u visine i veselio se njihovom ponovnom padu.…










